Antonio Ivančić (26), veznjak. Zagrebački dečko koji broji treću sezonu u Puli, jedini koji je ostao u klubu otkad je Istra 1961 dio grupacije Baskonia-Alaves. Mladi čovjek, mladi sportaš i... 26-godišnjak kojem je dijagnosticiran - artritis.
POGLEDAJTE VIDEO: Istarski Demoni
Žuto-zeleni će u nastavak sezone (gostovanje kod Gorice) utrčati s kompletnim igračkim kadrom na dispoziciji Gonzalu Garciji, a Ivančić je u tom smislu iznimka koja traje, sada već dva i pol mjeseca.
- Sve je počelo 23. srpnja, dva dana prije derbija s Rijekom na Rujevici. Pripreme i prvo kolo protiv Dragovoljca na Drosini, sve je to prošlo normalno. Trenirao sam svom snagom i igrao. U nedjelju 25.07. smo igrali u Rijeci. Već u petak sam se i suigračima požalio na bolove u zglobovima, a noć prije utakmice je istinski krenulo - za 24sata priča Ivančić s kojim, igrom slučaja, razgovaramo baš na Svjetski dan borbe protiv artritisa.
- Negdje oko 2-3 sata iza ponoći. Bolovi sve jači i jači i jači... Neizdrživi. A znam da nisam dobio nikakav udarac, znam da se nisam ozlijedio. Do jutra nisam mogao stati na jednu nogu. I nije fraza, nije pretjerivanje nego: doslovno. Koljena su mi otekla, a gležnjevi i poplavili i otekli. Ne malo nego užasno, stopala i zglobovi su bili dupli. Ono malo što sam se mogao kretati bilo je jedino uz pomoć štaka. Užasan šok i strah. I sve, doslovno: preko noći!
Uslijedio je, naravno, đir po bolnicama i neupitna dijagnoza. Artritis.
- Ta prva dva-tri tjedna bilo je zaista loše. I fizički i psihički. Odjednom od profesionalnog sportaša postaneš 26-godišnja osoba koja kad otvori oči ima samo jednu misao: što će me tog dana boljeti? Najveći problem bio je lijevi skočni zglob, ali i u oba koljena je bol bila nesnošljiva.
Mirovanje je donekle smirilo bolove.
- Strogo mirovanje. Uz nešto malo šetnje i plivanja. Trening, teretana? Ni slu-ča-jno! Ležanje. I sjedenje nije smjelo biti dugotrajno, a ako bih i sjedio to je moralo biti tako da lijevu nogu držim na povišenome.
Nakon nekoliko tjedana i brdo medikamenata bol se povukla.
- Dva mjeseca pio sam deset tableta dnevno, a kad je bilo najgore i po 15-16 tableta svaki dan! Bol se sada gotovo posve povukla, javi se samo nakon određenih napora, a jedina vježba koja mi je sad dozvoljena je vožnja bicikla, prema liječničkim uputama koje strogo poštujem.
Istra 1961 je maksimalno uz svog igrača.
- Klub mi pomaže u svemu, da. Odmah su mi rekli da uopće ne brinem o bilo kakvim troškovima.
U međuvremenu se došlo do vodećih hrvatskih specijalista i novih saznanja.
- Momčad 16-og igra kod Gorice, a ja sam dan ranije na pregledu kod doktorice Bosnić, vodećeg autoriteta što se moje bolesti tiče. Dobila je sve moje nalaze i dogovoren je taj pregled i razgovor s njom. Telefonski mi je rekla kako postoje 'određena odstupanja' u nalazima, lako moguće kao posljedica velikog broja medikamenata koje sam morao unositi u sebe. Po svemu sudeći kod mene je u pitanju tzv. reaktivni artritis, ali vidjet ću i znati više nakon tog pregleda.
Ne djelujete nam potonulo, niste obeshrabreni upitnicima koji su vam se nadvili nad karijeru.
- Nisam. Ne dam se! Prva dva-tri tjedna jesam bio loše. Nisam znao što mi je, a stopalo i gležanj užasno otečeni i od bolova ne mogu spavati više od sat vremena dnevno... To je zaista bilo jako loše razdoblje. I još te većina ljudi ne razumije jer im jednostavno ne ulazi u glavu kakav to problem ima nogometaš ako se ne radi o posljedici udarca, loma, istegnuća... A bol je neopisiva i ne smiješ se ni maknuti.
No Ivančić je - zagriženi optimist:
- Boli više nema, dijagnoza je jasna, o meni brinu vodeći hrvatski liječnici, imam dobar osjećaj i vjerujem da ću se vratiti - kaže Antonio čiji bi pogled u budućnost imao manje upitnika da nije profesionalni sportaš kojem bi maksimalni fizički napori trebali biti sastavni dio svakodnevice.
- Što je tu je. Slušam liječnike doslovno u svemu što mi kažu, zdravlje mi ide nabolje i uopće ne želim imati niti jednu negativnu pomisao nego svu svoju energiju usmjeravam na rješavanje problema koji mi se dogodio. Jesam, pun sam optimizma i jedva čekam taj petak 9 sati i 30 minuta da vidimo što ću i kako dalje!
Bolest je nasljedna?
- U velikom broju slučajeva, da. Ali u mom slučaju nije jer uopće nemamo povijest artritisa u obitelji. Meni se eto dogodila bez te nasljedne crte. Čak su mi našli i neku bakteriju koja je stvarala probleme no to se brzo riješilo medikamentnom terapijom.
Antonio je završio srednju geodetsku, ali njegov je život: nogomet.
- Počeo sam s osam godina u NCM-u, Nogometnom centru Maksimir koji je tada vodio Ćiro Blažević. Poslije sam igrao za HAŠK, Trnje i Rudeš, bila je i jedna kratka epizoda u Dinamu, kod Kasala, a od ljeta 2018. sam u Istri.
Iz sve muke izašlo je i nešto dobro.
- Puno vremena s obitelji i djevojkom u mom Zagrebu. Doma sam, imam veliku podršku najmilijih. Neću žuriti, mogu biti strpljiv, ali jedva čekam opet ući u pune treninge i utakmice. I vjerujem kako je još puno godina karijere preda mnom! - rekao nam je Antonio Ivančić.