Godina je 1986. Igor Jovićević živi u Gorici i svaki dan putuje na trening u Maksimir.
Godina je 2017. Igor je sad trener Dinama II i debitirat će u starom kvartu, gdje je kao 13-godišnjak živio.
Danas, godina je 2020., Jovićević je trener Dinama i stiže po naslov na mjesto gdje je sve i počelo.
POGLEDAJTE VIDEO: Jovićevićevi 'fakini' nakon izbacivanja Bayerna
- Rođen sam u Petrovoj, s dvije-tri godine sam se preselio u Goricu. Ondje sam proveo zaista divno vrijeme osnovne škole, sve do Univerzijade kad sam se preselio na Črnomerec. Možda je to isto jedan znak da tamo ostvarimo tu pobjedu - kaže trener hrvatskog prvaka.
Da bi osvojio naslov, 21. u Hrvatskoj, odnosno 31. u povijesti kluba, Dinamo mora pobijediti Goricu, mjesto gdje je Jovićevićeva avantura počela, stari kvart iz kojega ga je pokojni otac Čedo vodio na treninge u Dinamo. Bila je to sjajna generacija u kojoj je, osim Jovićevića, bio i Tomo Butina.
No Gorica nije bila baš uvijek sretna za Igora, dok je čekao trenerski debi u natjecateljskoj utakmici, dogovoren je prijateljski susret s Goricom na Maksimiru, momčad iz Gorice pobijedila je Dinamo 3-2.
Igor je zagrebački dečko i dinamovac. Njegov otac Čedo branio je boje Dinama 70-ih, igrao na poziciji lijevog braniča, a sjajnu lozu Jovićevića u Dinamu nastavili su Igor, a onda i njegov sin Filip, koji igra za drugu momčad “modrih”. Brojku Jovićevića u Dinamu “podebljao” je i drugi Igorov sin Marcos, talentirani golman koji je u mlađim kategorijama. Trenerski zanat učio je pored Andrija Ševčenka.
- Ševčenka sam upoznao 1995., kad smo igrali za mlade repke. Dobili smo ih u Zaprešiću 1-0, igrali su on, Rebrov, Šovkovski, Holovko... Kasnije smo zajedno polagali za trenera. Kad smo položili, pljeskalo nam je 300 ljudi iz Uefe. Kakav je bio učenik? A reći ću da nije baš učio iz skripta i bilježnica, uvijek bi nešto improvizirao - pričao nam je Jovićević pa nastavio:
- Ševčenko mi je rekao da mu je trenerski uzor bio Valerij Lobanovski, kasnije Ancelotti i Mourinho. Njih trojica su ga definirali kao trenera. Zajedno smo učili šest semestara. Izlazili smo na večere, utakmice, pili kave...
Kao igrač s prvom momčadi Dinama nije osvojio ni jedan naslov. San o naslovu s najdražim klubom java bi mogao postati danas nešto prije 23 sata, kad će završiti utakmica u Gorici. Šampanjac je već na hlađenju jer, ako ćemo gledati statistiku, Gorica ima jako male izglede.
U HNL-u su igrali sedam puta i svih sedam puta slavio je Dinamo. U Gorici su igrali tri puta, momčad iz Maksimira zabila je sedam golova, a primila tri. U posljednjoj utakmici u Gorici, igranoj u listopadu 2019. godine, Dinamo je pobijedio 4-2, a tri gola zabio je Mislav Oršić.
U Maksimiru je sve spremno za slavlje, napravljene su i majice posvećene 31. naslovu prvaka. Sve što treba je pobijediti Goricu.
Jovićević, zagrebački dečko, još kao dijete maštao je osvajati naslove s najdražim klubom. Sad ga do tog cilja dijeli 90 minuta. Lani je Dinamo također, pod Nenadom Bjelicom, naslov matematički osigurao šest kola prije kraja. Tad je nakon 30. kola imao 79 bodova, sad imaju 71... Cilj je isti - pobjeda i naslov.