Nikad neću zaboraviti debi u dresu Hajduka protiv Šibenika, nikad neću zaboraviti dan kad sam postao kapetan Hajduka i dan kad sam podigao osvojeni Kup u Maksimiru. To su mi najljepše uspomene na Hajduk. Previše sam ponosan na osam godina provedenih na Poljudu da bih se sada osvrtao na neke postupke i ljude koji su me pred kraj povrijedili, rekao je na odlasku iz Splita Mario Maloča.

Iako se klub od bivšeg kapetana oprostio s nekoliko lijepih rečenica na klupskoj internet stranici, ostaje žal i gorčina, jer je dugogodišnji igrač i kapetan, zaslužio ljepši rastanak.

- S Hajdukom se rastajem prijateljski i dalje ostajem najveći navijač Hajduka, jer sam tako odgajan, a o pojedincima koji su me povrijedili ne želim govoriti. Bio sam šokiran kad me Goran Vučević izbacio iz momčadi, ali u to mi je vrijeme supruga rodila i vrlo brzo sam se vratio, tako da sam to nekako prebrodio. Na ovaj drugi, definitivni razlaz sam bio spreman, naslućivao sam što bi se moglo dogoditi i na vrijeme počeo tražiti klub - kazao je Mario, koji je potpisao za Lechiju iz Gdanjska.

U neka sretnija vremena Mario je bio kandidat za A reprezentaciju, a Zdravko Mamić je nudio veliki novac da ga vrati na Maksimir.

- Ponuda Dinama bila je vrhunska, mogao sam i prije odlaska iz HNL-a osigurati egzistenciju, ali kad si kapetan Hajduka, onda to ne smiješ napraviti, to bi za mene bilo poput izdaje i zato sam ostao.

Zbog ponude Dinama ostao je Mario i bez 'Hajdučkog srca'.

- Ne žalim za bilo čime, možda jedino za naslovom prvaka, to mi je bio san. Ali osvojio sam dva Kupa i na to sam posebno ponosan.

Kaže da ni danas ne zna zbog čega su ga navijači pred kraj sezone uzeli na zub.

- Ne znam gdje se dogodio taj klik. U svakoj sam utakmici bio profesionalac i davao sve od sebe, nikad nisam bio problematičan, obiteljski sam čovjek s dvoje djece... O svojoj kvaliteti neću govoriti, svjestan sam da je bilo i loših utakmica i da sam puno bolji igrač od onoga što sam u zadnje vrijeme pokazivao, ali smatram da je treće mjesto i Europa u ovom odnosu snaga naša realnost. Iz Hajduka svake godine odlaze kvalitetni igrači, a ciljevi ostaju isti. Lani je ispred Milovića i mene igrao Mario Pašalić, koji je sve stizao i bili smo najbolji stoperski par. Da su ove godine umjesto nas dvojice igrali Ramos i Terry, ne bi sve pohvatali... Ali bez obzira na sve, ne zamjeram nikome ništa, pogotovo ne navijačima, to je i onako bila manjina.

Najbolji odnos imao je s Igorom Tudorom, no rado se prisjetio još nekih trenera.

- Veliku ulogu u mojoj karijeri imao je Mišo Krstičević, koji mi je dao kapetansku traku. Rado se sjetim i Joška Španjića, koji me pozvao na probu i ostavio na Poljudu, iako mi je direktan konkurent za mjesto bio njegov sin Roko, također stoper. Naravno, tu je i Hari Vukas, koji me vratio u momčad.

Nezaboravna su i prijateljstva sa suigračima.

- Sa svima sam bio dobar, ali Danijel Subašić je kum mojoj kćeri Tei, Krešo Ljubičić je kum mom sinu Niki, Ante Vukušić će valjda biti trećem, ako se odlučimo. U sjajnim odnosima sam i s Marinom Ljubičićem, Goranom Jozinovićem, sretan sam što je pronašao klub.

Mario karijeru nastavlja u Poljskoj, Lechia iz Gdanjska ga je htjela od prvog dana prijelaznog roka.

- Imao sam nekoliko ponuda, ali želio sam u klub koji se bori za vrh ljestvice, a ne za opstanak. Klub je ozbiljan, imamo novi stadion, prosjek od 25.000 gledatelja. U zadnja dva tjedna remizirali su sa Šahtarom i Hannoverom, a u naredne tri srijede igramo prijateljske utakmice s Wolfsburgom, Schalkeom i Juventusom. Vjerujem u sebe, nadam se da će mi ovo biti dobra odskočna daska za dalje.

O povratku u Hajduk jednoga dana više ne razmišlja.

- Srce bi htjelo, ali okolnosti su se promijenile. Namjeravao sam nakon karijere živjeti u Splitu, ali sad to više nije realno, vjerojatniji je povratak u Zagreb – zaključio je Maloča.