Ma to već nije ni obračun s Nenadom Bjelicom, najuspješnijim Dinamovim trenerom zadnjih desetljeća. Ne, te poruke koje odašilje Zoran Mamić već postaju obračun s navijačima i sa zdravim razumom.
Pa je tako, kao i u nedavnom intervjuu za SN, Dinamov trener nakon pobjede nad Florom 3-1 (čuj velike pobjede, nad prvakom Estonije...) likovao i na pitanje o šansama da izbori europsko proljeće, kao što je prije dvije godine uspio Bjelica, Zoran Mamić ispalio:
- Nije mi to neki spektakularan rezultat. Je to lijepo, ali nije nešto senzacionalno.
OK, na stranu to što su generacije Dinamovih navijača 49 godina čekale europsko proljeće, na stranu i to što je to izjavio trener koji je u skupini Europske lige uspio osvojiti jedan jedini bod. I to u, na papiru, nikad lakšoj skupini, s PSV-om, Ludogorecom i Černomorecom.
Ali znate li kad je Dinamo zadnji put prije Bjelice ostvario takav "ne baš spektakularni" rezultat i ušao među 16 najboljih u nekom eurokupu? Prije 23 godine, kada je velika generacija predvođena Prosinečkim, Vidukom, Marićem, Šimićem... došla do osmine finala Kupa Uefe. U ljeto i jesen 1997.
Ma u cijeloj povijesti kluba Dinamo je deset puta došao do osmine finala nekog europskog natjecanja (nikad Kupa / Lige prvaka), ali nakon 1970. samo dvaput: te 1997. i Bjeličine 2018.
Ne, europsko proljeće doista nije neki uspjeh... ako ste Real, Bayern ili Juventus. Pa još kad je Mamić onako posprdno dobacio: "Što, za to se dobije neka medalja ili nešto?", jasno je da želi umanjiti Bjeličinu veličinu, njegov rezultat, a time i činjenicu da je prije dvije godine Zagreb disao uz svoj Dinamo. Želi umanjiti, ali neuspješno.
Jer kad to kaže trener koji je u skupini Europske lige skupio pet puta manje bodova nego Bjelica u skupini Lige prvaka, koji s gotovo istim igračima ispadne od Ferencvarosa, prima gol od koga god stigne, igrači mu žele otići i odlazi tko god može, a momčad je toliko nesigurna da se čak i protiv Estonaca na trenutke brani i "voda joj je u ušima"... E, to zvuči baš jadno.
Ma zapravo, možda možemo i shvatiti Mamića juniora. Doista nije neki uspjeh prezimiti u Europi i ući među 16 najboljih momčadi Europske lige (iako on to nikad nije uspio). Globalno, puno je veći uspjeh i veća priča da čovjek koji je osuđen na 4 godine i 11 mjeseci zatvora zbog izvlačenja novca iz kluba bude trener i sportski direktor istog tog kluba! E to je stvar koja je odjeknula nogometnim svijetom, a ne tamo neki klub koji je, eto, nakon 49 godina izborio europsko proljeće.
Europsko proljeće izborile su stotine trenera, ali koji se može pohvaliti Mamićevim "uspjehom"?