Stotine ljudi okupile su se na zagrebačkom Mirogoju kako bi posljednji puta pozdravile legendu hrvatskog i svjetskog rukometa Zlatka Saračevića koji je u nedjelju preminuo od zatajenja srca. Trener rukometašica Podravke je nakon slavlja protiv Lokomotive (32-29) vozio kući suradnicu, a srce mu je jednostavno zatajilo i hitna ga nije uspjela spasiti.
Njegovo će počivalište biti u mirogojskoj Aleji velikana, a tamo su ga ispratili obitelj, prijatelji, ali i svi oni koji su poštivali njegov lik i djelo, kako onaj igrački, tako i trenerski. Među okupljenima su bili i članovi prve zlatne olimpijske rukometne generacije iz Atlante, a posljednji pozdrav mu je uputio Zoran Mikulić koji mu je bio prva zamjena u reprezentaciji.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nije lako pronaći riječi u ovom trenutku. Srce mi se steže od svake riječi u koju izgovaram, a trebam se u ime suigrača, zapravo njegovih suboraca, oprostiti od Zlatka Saračevića, našeg dragog Sarača. Vjerujte mi, ovo je najkraća i najteža utakmica koju svi mi zajedno moramo odigrati i pobijediti kao što je to Sarač napravio u nedjelju i bezbroj puta u svojoj karijeri. Sportske knjige i statistike znaju sve o njegovoj briljantnoj sportskoj karijeri, uspjesima i medaljama. A ja vam želim reći da smo izgubili velikog čovjeka dobrog duha koji nas je sve spajao i okupljao, punio energijom za vrijeme utakmica i zajedničkih druženja. Njegovo srce bilo je veliko kao Sljeme, a duša široka poput slavonske ravnice. Za svakoga je u njemu bilo mjesta, sa svima je mogao i volio pričati. Nikada nijednu ružnu riječ i krivi pogled niste mogli vidjeti od njega, samo osmijeh i beskrajna dobrota. U nevjerici smo se zato svi posljednjih dana pitali može li umrijeti čovjek kojeg tako iskreno i jako voli toliko voli? Kojem se toliko ljudi raduje pri svakom susretu? Ja mislim da ne može - rekao je član zlatne generacije pa poručio:
- Njega je samo netko odozgo pozvao da im pokaže kako se radi razlika u prvom koraku pripreme za skok šut, kako se ispod oka gleda krilo i vidi crta. Možda je to bio njegov omiljeni olimpijski trener Kljun ili cimer i prijatelj 'Žoga' Puc ili Vlado Nekić. Tko zna. Ono što ja znam da naš Sarač nigdje nije otišao, da je tu s nama i bit će dok god smo mi živi. Zbogom, dragi Sarač. Beskrajno smo tužni, ali i ponosni jer smo te poznavali, živjeli i družili s tobom. Prijateljstvo i ljubav koju si nam dao vrijedi više od svih trofeja i medalja koje smo osvojili. Neka ti je laka hrvatska zemlja.
Rukometašice Lokomotive donijele su klupski šal, a među okupljenima je bio i Nenad Šoštarić, trener Lokomotive i hrvatske ženske rukometne reprezentacije. Tu je bio i bivši trener PPD-a Vlado Šola, kao i trener Dinama Zoran Mamić koji je prije važne uzvratne utakmice protiv Krasnodara došao odati počast rukometnom velikanu. A tamo su bile i Saračeve cure iz Podravke koje će sad morati bez onoga koji im je bio oslonac i potpora u najtežim trenucima.
Na mjesto posljednjeg počivališta ispratili su ga i članovi obitelji koji su praktički 'preko noći' ostali bez voljenog Sarača. Iza njih su bile i stotine ljudi koji su se došli oprostiti od rukometnog velikana.