Svih ovih godina imali smo velika očekivanja od naše košarkaške reprezentacije, no većina tih očekivanja pretvorila su se u razočaranja. Kada god bismo pomislili da idemo prema vrhu, stropoštali bismo se na dno. I to je postala naša realnost. Više se nitko nije ničemu nadao.
Izbornik Veljko Mršić preživio je debakl u kvalifikacijama za OI i ostao na klupi, no bilo je jasno da se nešto mora bitno promijeniti ako Hrvatska želi imati svjetlu budućnost. A za to je postojala jedina i logična opcija.
Zahvalio se starijim igračima pa odlučio u potpunosti pomladiti reprezentaciju i s talentiranim mladićima krenuti u borbu za plasman na Svjetsko prvenstvo 2023. godine. Pozvao je čak pet debitanata (Gnjidić, Rudan, Bundović, Batinić, Badžim), prosjek godina reprezentacije pao je nešto iznad 22 godine, a najstariji igrač naše reprezentacije postao je kapetan Pavle Marčinković (32).
Obzirom da ne možemo računati na NBA i euroligaške igrače, bilo je pitanje trenutka kada će se to dogoditi. Prethodno Svjetsko prvenstvo nismo vidjeli. U kvalifikacijama smo rasprodavali ugled naše reprezentacije koji su krvavo gradili mnogi veliki hrvatski košarkaši. Činjenica da su jedna Rumunjska i Nizozemska brisale pod s nama dovoljno govori o tome.
I Mršić je svjesno ušao u rizik. Ako i opet ostanemo bez SP-a, idemo dati priliku mladim igračima, razvijati ih i stvoriti temelj za budućnost. I tako je i bilo. Niti jedan igrač s ovog popisa nije sudjelovao u debaklu u kvalifikacijama za SP prije tri godine, a u odnosu na kvalifikacije za OI, tek trojica su 'preživjela'.
Ti talentirani košarkaši pokazali su veću volju i motivaciju nego mnogi njihovi prethodnici. Pokazali su borbenost i srčanost, a to je prepoznalo više od 2000 ljudi u Draženovu domu koji su došli vidjeti što to može hrvatska mladost. Fantastično su se u prvom kolu kvalifikacija nosili s iskusnim Slovencima koji su dugo godina na okupu, aktualnim europskim prvacima i polufinalistima iz Tokija.
Dizao ih je na noge sjajni Prkačin sa svojim zakucavanjima, Gnjidić sa sjajnim prodorima, Filip Bundović koji se bacao na svaku loptu. I upravo zbog toga gotovo nitko nije razočaran nakon poraza od Slovenije (76-74). Bilo je dosta pogrešaka, ali hrabro su se borili protiv kvalitetnijeg protivnika koji je u Draženov dom došao kao veliki favorit, a ovi klinci su pokazali da zaslužuju podršku i da se može računati na njih. Ostali smo bez pobjede u završnici, ali ovaj poraz ne boli. Hrvatska je dobila puno. Hrvatska je dobila igrače za budućnost. A publika je gromoglasnim pljeskom na kraju pokazala što misli o tome.
- Ono što je najvažnije je ideja. Smatram da su već blizu nivoa starijih igrača koji su prešli 30 godina. Ovi će dečki biti sve bolji. Ovi momci će za godinu i pol dana će narasti, momčad će biti na okupu duže vremena. S tim igračima koji su prešli 30 godina nismo se plasirali na SP. Nije ovo alibi, ja vjerujem da možemo se plasirati na SP. Ali da to ne ostvarimo, imat ćemo vrhunsku reprezentaciju, čak za EP dobit ćemo neke igrače. Ne treba se bojati za budućnost naše košarke. Bit će svjetlija nego što je danas - kazao je izbornik Mršić čije reprezentativce za dva dana očekuje susret protiv Finske.
Centar Filip Bundović (27) vukao nas je protiv Slovenije i završio susret sa 16 koševa. Još u mlađim danima pokazivao je kvalitetu, no zbog nekih drugih stvari nikada nije do kraja izbrusio talent. Ne zaboravimo, riječ je o igraču koji je bio ponajbolji igrač Cibone prije nego što je klub u veljači ove godine raskinuo ugovor s njim, a bio je i dio zlatne generacije koja je 2010. godine predvođena Darijem Šarićem osvojila zlato na EP-u U-16.
Bundović je uz Šarića bio najbolji igrač mlade reprezentacije, njih dvojicu mnogi su vidjeli kao nositelje seniorske reprezentacije. Dario je to i postao, došao je do NBA lige i Phoenix Sunsa, no nažalost, negdje je zapelo u Bundovićevom razvoju. Danas igra za Cedevitu Junior nakon što je neko vrijeme bio bez kluba, no protiv Slovenaca je pokazao o kakvom igraču je riječ. Uostalom, kod njega kvaliteta nikada nije bila ni upitna, samo se neke druge stvari nisu posložile. A nadamo se da će hoće jednog dana jer tek mu je 27 godina.
Pozicija playmakera je dugo godina bila kritička točka naše reprezentacije. U kvalifikacijama za OI predvodio nas je veteran Roko Leni Ukić, nismo imali na vidiku čovjeka koji će preuzeti tu poziciju za budućnost, sve dok se nije pojavio on. Lovro Gnjidić programirani je Ukićev nasljednik. S izuzetnim atleticizmom, sjajnim pregledom igre i vrlo dobrim šutem, Lovro se izdvaja od ostalih playmakera u regiji.
Od njega jako puno očekuju u Ciboni, ali i reprezentaciji. Dominik Mavra jako je puno obećavao, bio je tu i Paolo Marinelli, ali Hrvatska jako dugo nije imala ovakvog dijamanta na poziciji razigravača. Jasno, tek mu je 20 godina, protiv Slovenije je pokazao okomitost i odličan njuh za asistenciju, iako ga je malo i trema kočila. Jako je puno rada pred njim i ako želi jednog dana postati euroligaški igrač, za što i je kapacitet, mora imati konstantu. Kod njega su još vidljive dječje mušice, jednu utakmicu briljira, drugu ga nema, ali kada to prebrodi, riječ je o igraču koji će raditi razliku.
Roku Prkačinu tek je 19 godina, a u reprezentaciji je već godinu dana. Daje momčadi nevjerojatnu energiju i eksplozivnost, a zaista imponira lakoća i zrelost kojom odiše. Kapetan je Cibone, budući lider reprezentacije i NBA potencijal u čije kvalitete su se mnogi uvjerili, a u ovim kvalifikacijama definitivno je iskočio i Matej Rudan (20). Sa samo 16 godina otišao je u Bayern München, no minutažu u seniorima nije dobio pa je ove sezone došao na posudbu u Megu i apsolutno pogodio.
Izuzetno je pokretan i motoričan za nekoga njegove visine (208 cm), a iskazao se i sjajnim dodavanjima. S njim i Prkačinom dobili smo četvorke za sljedećih desetak godina. I još uz to kada dodamo Dragana Bendera, Ivicu Zupca, Antu Žižića i Karla Matkovića koji bi mogao u budućnosti zaigrati za nas, Hrvatska se može pohvaliti plejadom nevjerojatnih talenata na visokim pozicijama. Takvu moćnu eskadrilu budućnosti ima malo tko.
Roko Badžim odigrao je čak 32 minute protiv Slovenije, uvjerljivo najviše od naših reprezentativaca. Riječ je o igrači Szolnokija koji igra na poziciji dvojke. Da, poziciji na kojoj nam nepresušno fali igrača. Protiv Slovenije je pogodio nekoliko bitnih šuteva i pokazao da se može osloniti na njega. S 24 godine igra košarku karijere u Mađarskoj. U tamošnjem prvenstvu na prosjeku je od 15 koševa i tri asistencije.
Iako su mu tek 22 godine, za Matea Drežnjaka možemo reći kako je jedan od najiskusnijih u ovoj reprezentaciji. Tu je od 2019. godine i postao je bitan kotačić Mršićeve reprezentacije. Donosi veliku energiju i žustrinu u obrani, definitivno igrač koji će biti temelj ove reprezentacije u budućnosti. Tu je i Josip Batinić, 20-godišnji bek Cedevite Junior čije vrijeme tek dolazi, košarkaš Splita Toni Perković (23)...
I svi oni će za godinu dana biti iskusniji i vjerujemo bolji igrači, dodatno će dobiti na samopouzdanju, a možda neki od njih i zaigraju uz bok Bojanu Bogdanoviću na EuroBasketu sljedeće godine.
Ova nova Hrvatska je poletna, brza, atletična i energična s velikim potencijalom, a dozu iskustva daju stariji igrači poput Pavla Marčinkovića (32), Roka Rogića (29), Marina Marića (27). Ali ni to nije sve. Hrvatska košarka vrvi talentima, samo ih treba prepoznati, dati im šansu i izbrusiti.
Košarkaši Studentskog centra Boris Tišma i Tomislav Ivišić kucaju na vrata reprezentacije, a kada tome pridodamo i ponajboljeg igrača Mege Karla Matkovića te Ciboninog dragulja Danka Brankovića, možemo mirne duše reći kako Hrvatska ne mora brinuti za svoju budućnost.