U jeku sezonskih predstavljanja novih dresova, gdje navijači s nestrpljenjem iščekuju je li garnitura Hajduka ili Dinama ljepša, iz njemačke dijaspore stigla je priča koja nadilazi klupske boje i dizajn. U gradiću Obertshausenu, nedaleko od Offenbacha na Majni, početkom veljače ispisana je povijest. Dva najveća rivala hrvatskog nogometa, Dinamo i Hajduk, ujedinjeni su na jednom, jedinstvenom dresu.
Kompromis dvojice prijatelja
Glavni akteri ove nesvakidašnje priče su dvojica prijatelja, Blažen Jakovljević, navijač Dinama, i Denis Bajić, strastveni hajdukovac. Iako ih dijele boje, grbovi i rivalstvo koje nerijetko prelazi sportske okvire, spojila ih je zajednička strast. Kada su trebali prijaviti ekipu za malonogometni turnir, suočili su se s vječnim pitanjem: čiji će se dres nositi?
Kako dogovor nije bio moguć, umjesto svađe odlučili su se na kompromis koji je odjeknuo daleko izvan sportske dvorane u Obertshausenu. Stvorili su dres koji je pomirio nepomirljivo. Tako je nastala ekipa simboličnog imena "HajdukDinamo", piše Fenix Magazin.
Dres koji je postao simbol zajedništva
Dizajn dresa jednostavan je, ali moćan. Vertikalno je podijeljen na dvije polovice: jedna je plava, s grbom Dinama na prsima, a druga je tradicionalna bila, s grbom Hajduka. Već sam izlazak momčadi na parket izazvao je nevjericu i oduševljenje publike. Dres kakav nikad prije nije viđen postao je glavna tema turnira, a priča se brzo proširila među hrvatskom zajednicom.
U tim posebnim dresovima nastupili su A. Terzić, Š. Fantov, T. Jukić, B. Glamočanin, M. Vukelić, T. Radovac, A. Milićević i K. Zubac. No, osim vizualnog dojma, prava poruka bila je ispisana na leđima, gdje su stajali stihovi: "Hajduk i Dinamo, to su tima dva kojim se ponosi cila Hrvatska. Bog i Hrvati".
Cijela priča dobila je i profesionalni izgled zahvaljujući sponzorima. Nakon turnira, interes za ovim unikatnim dresom nije jenjavao. Brojni su se javljali sa željom da naruče primjerak, prepoznavši da se ne radi samo o komadu tkanine, već o snažnoj poruci da sport može i mora spajati, a ne dijeliti. Mnogi su se složili da bi ovakav simbol zajedništva i poštovanja s pravom mogao imati mjesto i u vitrinama maksimirskog i poljudskog kluba.