Na 45 minuta vožnje automobilom od Zagreba, smjestili su se Brckovljani. Ovo maleno mjesto, s tek 1300 žitelja, ali iznimno ponosno, Hrvatskoj je podarilo dva rukometna reprezentativca koja nas na Europskom prvenstvu vode do nove medalje!
U maloj dvorani, u lokalnom klubu Poletu, Dominik Kuzmanović (23) i Zlatko Raužan (23) napravili su prve korake i zaljubili se u rukomet. Nakon nekoliko godina svatko je krenuo svojim putem, ali sudbina je htjela da se njihovi putevi ponovno spoje u reprezentaciji, gdje su postali cimeri.
Dominik je tu već nekoliko godina, velika snaga naše reprezentacije i golman koji ima potencijal da postane jedan od najboljih na svijetu, a na ovome prvenstvu pridružio mu se i pivot Zlatko koji je briljirao u dresu Sesveta, gdje mu je trener proslavljeni hrvatski rukometaš Igor Vori. Izborniku Daguru Sigurdssonu nisu promakle njegove sjajne partije, pozvao ga je u reprezentaciju, gdje je vrlo brzo postao bitan kotačić na putu do novog uspjeha.
S obojicom je od najranijih dana, prvo u RK Poletu iz Brckovljana, pa potom i u RK Dugom Selu, igrao Leo Lisica.
- Cijela naša generacija znala je da će Kuzmanović uspjeti u rukometu, a ne samo mi, već se tada za njega znalo i šire, bilo je samo pitanje kada. S Kuzmom sam počeo trenirati u prvom osnovne, a Zlatko nam se priključio u petom razredu. Trenirali smo u Poletu iz Brckovljana pa smo svi prešli u Dugo Selo. I Kuzma i Zlatko su veliki radnici i jako su vrijedni, za našu generaciju nikada nije bilo upitno hoće li oni uspjeti - priča nam Leo.
Raužan i Kuzmanović odskakali su od najmlađih kategorija.
- Prvo smo igrali mini rukomet, osvojili smo brojne medalje pa smo prešli na veliki rukomet i odmah u prvoj sezoni smo osvojili prvenstvo Hrvatske s Poletom. Kuzmanović je bio najbolji golman prvenstva, igrao je i Zlatko. Sljedećih godina smo od pet prvenstava osvojili čak četiri s Dugim Selom. Osvajali smo i ostale turnire, bilo je mnogo medalja, što zlatnih, srebrnih i brončanih. Njih dvojica su stalo dobivali nagrade za najboljeg golmana i pivota. Bilo je uspjeha i na međunarodnoj razini, osvajali su nagrade ispred igrača iz Barcelone, Veszprema, Sportinga... Kuzmanović je i nas spašavao, tako kao što danas spašava reprezentaciju, ha, ha, ha. Koliko je samo ključnih lopti obranio... - prisjeća se Lisica.
Nije Kuzma samo briljirao na rukometnom terenu...
- Išao sam s njim u osnovnu i srednju školu, sjećam se da sam u gimnaziji, na predmetu dodatna matematika, prepisivao od njega tijekom sata. Matematika mu je išla vrhunski, baš je briljirao, a bio je odličan i u ostalim predmetima. Završio je gimnaziju u Dugom Selu, htio je i na fakultet, ali kad je otišao u Našice, nije pronašao fakultet koji ga zanima.
Rukomet mu je bio sve odmalena. Dok je njegova generacija krenula izlaziti, on je samo razmišljao o tome kako će trenirati i na čemu treba raditi.
- Njegov uspjeh u mlađim dobnim skupinama govori za sebe, bilo je pitanje kada će doći na ovu razinu. On je doslovno bio profesionalac od 13. godine. Znao je dolaziti na treninge i po 40 minuta ranije, radio bi neke vježbe. Mi bismo došli pet minuta ranije, a on sav mokar, radio je vježbe s teniskim lopticama. Pitamo ga 'Što radiš', a on odgovara: 'Zagrijavam se'. Samo bismo ga pogledali i rekli 'Ti nisi normalan'. Živio je rukomet, maksimalno mu se posvetio i drago mi je što je došao do ovog što je danas. Družili smo se tada, ali sve je imalo svoje granice. Imao je prioritete, škola i rukomet su bili na prvom mjestu, a ovo ostalo, kad se stigne, stigne se.
S 23 godine je udarna snaga naše reprezentacije, igra za njemački Gummersbach i pred njim je velika karijera. No, unatoč slavi i uspjesima, ostao je svoj, kakav je i bio dok je tek počeo s rukometom.
- Dominik je baš pristupačna i prizemna osoba. Sve kreće od njegovih roditelja koji su jako dobri ljudi i odgojili su ga u predivnu osobu. Uvijek je bio pristojan, iskren i pravi prijatelj. Kao klinci smo se često družili na igralištu, a kasnije kada je uspio u rukometu, kad god se vrati u Brckovljane, javi nam se pa se ispričamo. Ipak, otkako je u Gummersbachu, rjeđe se viđamo, ali javi se kada dođe doma i podružimo se. Prošle godine nam je sređivao karte za utakmice na Svjetskom prvenstvu kada se igralo u zagrebačkoj Areni - kaže nam Leo.
Kuzmanoviću i Raužanu putevi su se razišli nakon pet godina u Dugom Selu. Dominik je otišao u Nexe, a Zlatko u Sesvete. Taj se potez pokazao kao pun pogodak. Došao je u klub koji se posljednjih godina profilirao kao pravi "rasadnik talenata" i jedan od najuspješnijih sportskih projekata u Hrvatskoj. Sesvete su, vođene filozofijom strpljivog razvoja mladih igrača, postale treća sila hrvatskog rukometa, osvojivši bronce u prvenstvu mlađih kategorija 2022. i 2023. godine, odmah iza nedodirljivih Zagreba i Nexea.
Ključnu ulogu u njegovom razvoju imao je trener Igor Vori, jedan od najboljih pivota u povijesti rukometa. Raužan je u sesvetskoj priči bio najveća konstanta, pivot za 60 minuta obrane i napada, s crte u realizaciji gotovo svaki put savršen, a to rijetki mogu. Stasom i načinom ide na sulićevski način i nije mogao imati boljeg mentora od Vorija.
- Vi ste me prvi usporedili sa Sulićem i vidio sam da su i drugi počeli, primilo se, ha, ha. Vori me dosta savjetuje oko stvari koje kao pivot moram raditi. Od postavljanja bloka, tempiranja utrčavanja u prostor, obrane. Sigurno sam napredovao u zadnjih godinu-dvije, shvatio sam da nije sve u snazi i neke stvari radim pametnije - rekao je jednom prilikom za 24sata.
Na EP-u je potvrdio vrhunsku realizaciju i lepezu udaraca. U sedam utakmica zabio je iz svih 15 pokušaja!
- Tajna šuta? Malo više gledam golmane što i kako rade. Kad vježbamo napad i imamo šuterske treninge, pokušam nešto novo i uđe mi u repertoar. Prošle godine često sam bacao lob, sad mi je favorit suhi list.
Vrhunske igre u dresu Sesveta i reprezentacije nisu mogle proći nezapaženo. RK Zagreb brzo je reagirao i osigurao njegov potpis. Od sljedeće sezone Raužan će nositi dres najtrofejnijeg hrvatskog kluba, s kojim je potpisao ugovor do 2029. godine
- Zlatko je veliki radnik, baš mi je drago što je dobio poziv i znam koliko mu to znači. Cijeli život se trudio za to. Zlatko je jako dobar prijatelj i vrlo draga osoba. Proveo je pet godina u Sesvetama, ove sezone dobio je poziv Zagreba i ušao je u reprezentaciju. Znam koliko je dugo čekao da napravi iskorak i prijeđe u jači klub, sve je to zaslužio. Veliki je radnik, uvijek je davao maksimum - priča nam ponosni Leo.
Nikada nije propuštao treninge, uvijek je davao 200 posto, a sada mu se to sve dvostruko vratilo. No, uvjeren je naš sugovornik, ovo je tek početak.
- Ja ga vidim u najboljim europskim klubovima, to je neminovno - zaključio je Lisica.