Ugledni britanski magazin FourFourTwo razgovarao je s veznjakom Hajduka Rokasom Pukštasom (21), koji ove sezone ima važnu ulogu u borbi splitskog kluba za naslov prvaka. Amerikanac je otvoreno govori i o ambiciji da zaigra na Svjetskom prvenstvu 2026. godine u dresu Sjedinjenih Američkih Država.
"Dugo će Pochettino razmišljati o sastavu reprezentacije za Svjetsko prvenstvo. Prestižni turnir na kojem igrači svih dobnih skupina i porijekla žele barem jednom sudjelovati, vrhunac je svjetskog nogometa. Jedan mladić kojem je natjecateljska kompetitivnost prednost u odnosu na ostale zna da bi ga poziv u reprezentaciju izjednačio s njegovim ocem olimpijcem po broju nastupa na velikim natjecanjima u njihovim sportovima", piše FourFourTwo.
Natjecateljski duh Pukštas je naslijedio od roditelja. Njegov otac Mindaugas nastupio je u maratonu na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni, dok je majka Živilė bila uspješna troskokašica i dugogodišnja trenerica. Upravo su mu oni oblikovali karakter.
- Ja sam natjecatelj. Natjecateljski duh naučio sam vrlo rano. Nije bilo zadanih pobjeda. Sve je bilo natjecanje u mojoj obitelji - rekao je Pukštas pa dodao:
- Imati dva roditelja koji su bili vrlo uspješni u sportovima stvarno je usadilo moj način razmišljanja o disciplini, o napornom radu. Sjećam se da bih htio pobijediti roditelje u recimo trčanju po kući, a oni mi nikada ne bi dopustili da pobijedim. Dakle, imati to, imati taj način razmišljanja o rastu, naučiti sve te stvari mlad, mislim da se to stvarno prenosi na moj nogomet sada i moju sposobnost prilagodbe teškoćama, jer u nogometu si jedna tjedan na vrhu svijeta, a drugi tjedan si ništa. Mislim da je jedna od mojih snaga to što se mogu prilagoditi zbog načina razmišljanja koji su mi roditelji usadili kad sam bio mlađi.
'Titula bi mi značila sve'
Naglašava i sličnost mentaliteta koji je ponio iz obitelji s onim koji je prepoznao u Hrvatskoj.
- Moji roditelji su vrlo strogi. Uče disciplini. Vrlo su izravni. I mislim da je to isti način razmišljanja ljudi u Hrvatskoj. Vrlo su izravni. Mentalni dio igre najvažniji je, jer sam vidio igrače koji su bolji od mene, ali kada je u pitanju kada dobiju priliku za pokazati se, mentalno nisu tu. Nikad nisam bio na vrhu svoje skupine tehnički, ili po atributima, ali mi je moj mentalitet pomogao da idem dalje od potencijala, onoga što su ljudi mislili o meni i nikad nisam zadovoljan time. Taj mentalitet najvažniji.
Put prema profesionalnom nogometu započeo je rano. S 13 godina otišao je u akademiju Sporting Kansas Cityja, a s 16 se sam preselio u Split.
- Imao sam sreću da sam bio samostalan s već 13 godina, kad sam otišao u akademiju Sportinga. Roditelji znali da će moje preseljenje biti teško za obitelj, ali na kraju će, dugoročno gledano, biti korisno. I stvarno sam zahvalan što sam bio gurnut na taj način i što sam mogao imati prilike koje sada imam zbog žrtava koje sam podnio kao mladić.
Ove sezone Pukštas je jedan od ključnih igrača Hajduka, s učinkom od šest golova i tri asistencije, a u jednoj utakmici protiv Varaždina sudjelovao je u 24 duela i dobio njih 17, uključujući devet od deset zračnih. Svestranost i izdržljivost potvrđuju njegovu važnost za momčad koja čeka naslov prvaka od 2005. godine.
- Da budemo prvaci, to bi mi značilo sve. Navijači to zaslužuju, čekaju već 20 godina. Mislim da naš način razmišljanja mora biti takav da ne budemo previše emotivni sa svakom utakmicom nego ići jednu po jednu i jednostavno se fokusirati preko tjedna.
'Uvijek sam se osjećao kao Amerikanaca'
U razgovoru se osvrnuo i na rad s bivšim trenerom Gennaro Gattuso.
- Puno sam naučio od njega jer je on militantna osoba. Vrlo je strog. Ima naredbe. Od njega sam naučio kako se svlačionica promijenila, svi igrači su ga poštovali kao legendu, i jako mi se svidjelo što me je podsjetio i na moje roditelje, jer je bio discipliniran i strog, tražio je stvari koje je želio.
Unatoč litavskim korijenima, oko reprezentativnog izbora nikada nije dvojio.
- Oduvijek su to bile Sjedinjene Američke Države. Osjećam se Amerikancem svaki put kad obučem taj dres, toliko sam ponosan. Moje je srce uvijek uz SAD i puno bi mi značilo prvi put zaigrati za reprezentaciju. Znam da će te prilike doći, kad god dođu, moram biti spreman uskočiti i zato naporno svaki dan radim u svom klubu.
Dok čeka eventualni poziv Mauricija Pochettina, Pukštas ostaje čvrsto usmjeren na Hajduk i svakodnevni rad, uvjeren da će mu mentalitet koji je gradio od djetinjstva otvoriti vrata najveće svjetske pozornice.