Zapljeskala mu je Kristalna dvorana u Westinu, ali bit će puno važnije i ljepše ako mu svi zaplješćemo nakon Hannovera, za početak. Dagur Sigurdsson, kao prvi stranac u povijesti našeg rukometa, povest će Hrvatsku prema Hannoveru, na olimpijske kvalifikacije. Nadamo se onda i puno dalje.
- Ne bih se ni prihvatio ovoga da ne vjerujem da možemo napraviti dobre stvari, počevši od plasmana u Pariz. Čast mi je biti prvi strani izbornik Hrvatske. Okupit ćemo se 8. ožujka, ne u kompletnom sastavu. U ponedjeljak ili utorak objavit ću popis, nakon što za vikend pogledam igrače u klubovima. Na popisu će biti 21-22 igrača, a u Hannover planiram s njih 20.
S Njemačkom je osvojio dvije velike medalje, europsko zlato u Poljskoj 2016. i nekoliko mjeseci kasnije olimpijsku broncu u Riju. Japan je bio drugačiji izazov, da se i u njemu dobro snašao, osjetili smo i mi u Egiptu prije tri godine kada smo spašavali bod protiv Japanaca na otvaranju Svjetskog prvenstva. Što će od svega toga donijeti Hrvatskoj?
- Za početak, mislim da se uklapam, da odgovaram ovoj reprezentaciji. Dobro je za Hrvatsku što je dobila skandinavski tip trenera, svi se slažemo da taj rukomet danas dominira. Danska, Švedska, Francuska danas su reprezentacije koje su ispred Hrvatske, mi ih moramo nastojati uhvatiti. I Njemačka je bila mlada kada sam došao, trebalo mi je tri godine da postavim stvari po svome, u Japanu još i više da budemo top reprezentacija u Aziji.
Što ste vidjeli dobro, a što loše od Hrvatske na zadnjem Euru?
- Hrvatska je imala brzinu i to je bila pozitivna stvar, imala je kontre, dok ću promijeniti detalje u pozicijskom napadu. Također, obrani treba stabilnost jer je podosta oscilirala.
Za obranu će Sigurdssonu asistirati bivši, i jedini, ministar obrane Denis Špoljarić.
- On mi je bio jedan od najdražih igrača dok sam bio trener Füchse Berlina. Mislim da ćemo biti dobra kombinacija.
Toliko zasad od Sigurdssona, vrijem je da se zasuču rukavi...