Hajduk je u jesenskom dijelu ove sezone nanizao nekoliko doista sramotnih rezultata nedostojnih ugleda kluba koji su generacije igrača i trenera gradile cijelo stoljeće. Najprije su u prvom pretkolu ispali iz Europe od malteške Gzire, što je najveća sramota u povijesti, potom su ispali od Gorice u osmini finala kupa, čime su izjednačili najgori rezultat od kad se igra HNL, a u nedjelju su upisali i treću veliku sramotu, debakl 4-0 protiv Rijeke, uz potpuni raspad momčadi na terenu.
Sramotu protiv malteških amatera glavom je platio Siniša Oreščanin, ispadanje od Gorice glavom je platio sportski direktor Saša Bjelanović, a račun za debakl protiv Rijeke za sada je još uvijek nenaplaćen. Nijedna glava nije se zakotrljala niz stepenice Poljuda, iako su navijači pred kraj jadranskog derbija povicima ''Buriću odlazi''' čelnicima kluba jasno dali do znanja što žele i koga smatraju najvećim krivcem.
No za sada se na Poljudu ne događa ništa revolucionarno, Burić će preživjeti i debakl protiv Rijeke, a koliko će dugo ostati na klupi Hajduka, na to pitanje u ovom trenutku nema preciznog odgovora. Činjenica je da su tri derbija kontra Osijeka, Dinama i Rijeke bila kvalifikacijska za Burićev ostanak na klupi te da je Burić Osijek i Dinamo uspješno apsolvirao. Doduše više sretno nego spretno, ali bodovi su tu, a igri se i onako već dugo ne zagleda u zube. No visoki poraz od Rijeke te pogotovo raspad momčadi pred kraj utakmice zbog harakiri taktike ''all inn'' sve je vratio na početak.
Burić je nakon utakmice jasno rekao kako nema namjeru odstupiti te uporno u prvi plan gura činjenicu da drži Hajduk na drugom mjestu prvenstvene ljestvice s tri boda prednosti pred Rijekom i Lokomotivom, četiri pred Osijekom... No postoji i druga strana medalje, a ona nam otkriva kako je nakon 17 odigranih kola, 31 bod koliko je Burić osvojio, najlošiji od bodovnih učinaka petorice zadnjih trenera Hajduka koji su na klupi izdržali 17 kola. U istom broju utakmica Kopić je osvojio 37 bodova, Oreščanin 36, Pušnik 34, a Carrillo 32. Zaključak se nameće sam od sebe, Burićev Hajduk je drugi, no to je prije svega rezultat slabosti i kriza najvećih konkurenata Rijeke i Osijeka, nego stvarne snage ovoga Hajduka.
Predsjednik Brbić prošlog je tjedna zakazao sastanke s više potencijalnih kandidata za mjesto sportskog direktora. Neke je već obavio, a ostale će u narednih nekoliko dana. Već smo pisali da je najozbiljniji kandidat bivši Vatreni Mario Stanić, dok bi prema nepotvrđenim informacijama među kandidatima trebali biti i Ivan Kepčija koji trenutno radi u varšavskoj Legiji te Mindaugas Nikoličius koji je viđen u nedjelju na Poljudu. Kepčiji je minus pečat Dinama u radnoj knjižici, a Nikoličiusu plus sjajan posao koji radi u Gorici, u koju je besplatno doveo brojne zanimljive igrače.
I te kako ima logike da Brbić najprije izabere sportskog direktora, a tek onda u dogovoru s njim odluči o Burićevoj sudbini i eventualnom izboru nasljednika, no pitanje je može li Burić izvući momčad koja je (opet!?) upala u blato, i garantirati dvije pobjede u zadnja dva ogleda ove jeseni, na gostovanju u Zaprešiću na koje će bez kompletnog veznog reda (Nejašmić, Bradarić, Barry i Caktaš), i domaćem ogledu s davljenikom Istrom. Atmosfera u svlačionici nije dobra, igrači su malodušni i ne vjeruju da ih Burić može dignuti na potrebnu razinu, ali zbog poštenog odnosa koji gaji prema njima nisu mu okrenuli leđa, i ne ruše ga namjernim lošim igrama kao što je to bio slučaj s nekim ranijim trenerima.
Burić dakle i dalje ostaje za kormilom momčadi, s kojom će pokušati izboriti pobjede u dva preostala susreta. U prvi ulazi bez kompletnog veznog reda, s teretom povika tribine koja traži njegov ultimativni odlazak, ali i saznanjem kako mu predsjednik Brbić upravo bira novog šefa, koji možda i neće biti zadovoljan njegovim radom i rezultatima. Nimalo lagan zadatak...