Željko Sopić sredinom ožujka potpisao poljskom Widzewu iz Lodza. Završio je na 13. mjestu s 40 bodova, a sada je za poljski portal Weszlo dao intervju u kojem je pričao o iskustvu u novom klubu, poljskoj ligi te odnosima s medijima, a dotaknuo se i teme zašto nije dugo trajao u Rijeci.
- Imam mnogo prijatelja među novinarima u Hrvatskoj. U Poljskoj ne toliko jer gotovo i ne razgovaram s vama. Ponekad imam problem s konferencijama za medije jer polazite od pretpostavke da je bitan samo glup odgovor. Nije da postavljate glupa pitanja, ali ako me pitate nešto što u tom trenutku nije bitno, odgovorit ću na svoj način. Vratit ću lopticu, igrat ćemo ping-pong. Ako se ja trudim pripremiti utakmice i treninge najbolje što mogu, onda isto očekujem i od novinara. Ne možete dolaziti i postavljati pitanja, a da ne znate što se događa - komentirao je Sopić odnos s novinarima, a onda se dotaknuo stanja u momčadi Widzewa:
- Ne opraštam lijenost. Ako netko ne može ili ne želi dati minimum, a to je stopostotna angažiranost, pomognem mu pronaći izlazna vrata. Nakon nekoliko pobjeda u proljeće došao je novi vlasnik i bilo je jasno da će 10-12 igrača morati otići. Neki su imali ugovore s klauzulama o minutama, što je dovodilo do čudnih situacija. Na primjer, netko kome nedostaje 100 minuta do produženja ugovora iznenada dobije bolove u leđima. Nisam imao pristup polovici momčadi. U svlačionici je bio velik problem s motivacijom. U takvom okruženju nije lako postizati rezultate.
Zatim se dotaknuo navijača, ali i uvjeta rada.
- Nedavno mi je pristupio navijač u kafiću i pitao: 'Treneru, hoćemo li biti prvaci?' A ja tada na treninzima imam 16 igrača. Ljudi moraju razumjeti da je transformacija Widzewa proces. Nema ubrzanog upoznavanja. Da je sve tako jednostavno, PSG bi dominirao Europom. Oduševljen sam navijačima i stadionima, ali treninzi na stadionu su mogući samo dva puta mjesečno. To je nedopustivo. Kada nemamo ni bazu za treninge, netko bi nam trebao omogućiti da budemo bolji - rekao je Sopić.
Osvrnuo se i na odlazak iz Rijeke te na svoje trenerske metode.
- Nisam želio staviti u igru sina od sponzora. To je bila prva liga, Rijeka. Uvijek će igrati najbolji. Ne mogu praviti budale od igrača - rekao je Sopić misleći na Stevena Juncaja čiji se otac spominjao kao ulagač i suvlasnik Rijeke.
Juncaj je došao u Rijeku kao znak približavanja Miškovića i Georgea Juncaja, ali je u Rijeci odigrao samo dvije utakmice. Što se tiče načina treninga rekao je ovo:
- Kao trener moraš se fokusirati na sljedeći trening i utakmicu. Uvijek se nešto može promijeniti. Vodio sam Goricu, imali smo minus 11 bodova do sigurne zone. Nakon jedne utakmice trenirali smo u tri ujutro kako bi igrači imali dva i pol dana slobodno. Svi su bili sretni. Kad to napravi netko drugi, mediji ga hvale. Kad ja, ispada da sam lud.
- U Hrvatskoj je šest članova u stožeru, ovdje ih zna biti 15-20. To mi je novo, ali nije problem. Svi moraju imati mogućnost izražavanja i zajednički radimo na uspjehu.
Dodao je:
- Kod mene ljudi ne rade 'za mene', nego 'sa mnom'. Naš uspjeh bit će uspjeh cijelog Widzewa - zaključio je Sopić.