Dubrovnik, Zagreb, Doha. Tri grada, dva natjecanja, isti protivnici. Treći puta u 34 dana ti su protivnici Hrvati i Španjolci. Međusobno su se u bazenu družili češće nego s vlastitim obiteljima, bez pretjerivanja. Vjerojatno su Španjolci naučili i tekst Lijepe naše, sigurno bi i obrnuto da ga imaju taktovi Marche Granadere.
Hm, pa ne preziva se slučajno slično upravo Španjolac koji je prije tri tjedna 2000 Hrvata na bazenu Mladosti ostavio bez teksta. Grenaderi su vojnici koje su obučavali za korištenje ručnih granata koje su, zapravo, rijetko i koristili u borbi za španjolsku neovisnost. A Alvaro Granados izbacio je iz ruku šraubu života i izborio prvo europsko španjolsko zlato.
Dosta, nećemo dalje kopati po i dalje nam svježim ranama. Zato mogu podosta zacijeliti već danas. Neće nam, doduše, trijumf nad Španjolcima donijeti svjetsko zlato, ali donijet će nam izravan plasman u četvrtfinale Svjetskog prvenstva i ono po što smo imperativno i došli u Dohu - Pariz!
Španjolska je već ugledala pet olimpijskih krugova, upravo zahvaljujući zagrebačkoj zlatnoj medalji. S te strane, motivacija im danas možda neće biti na vrhuncu, ali zašto uopće spominjati njihovu motivaciju kada su u Dohu stigli ne s istim, nego s još jačim sastavom! Od ozljede se oporavio prvi branič Famera, nekada slovački reprezentativac.
Hrvatskoj, s time smo se već pomirili ranije, u odnosu na Europsko prvenstvo nedostaju Luka Bukić i Toni Popadić, koji bi činili idealnih hrvatskih 15. No, ne daleko od idealne bila je igra Tuckove momčadi protiv Australije. Pritom bismo taj pridjev doslovno i upotrijebili za prve dvije četvrtine, kada je pobjednik već bio odlučen (9-3). Australci su se pokraj Hrvata doimali poput drugorazredne skupine sportaša koji pokušavaju igrati vaterpolo.
Međutim, ono što danas čeka Hrvatsku, pa možda je najbolje ovako sročiti. I ako odigramo vaterpolo na najvišoj razini, opet nam ne garantira pobjedu. Eto, toliko su moćni i jaki ti Španjolci, koje smo izdominirali tri četvrtine u Zagrebu, a na kraju... Znate već.