Prije točno 29 godina, 10. listopada 1991. godine, petorica dubrovačkih mladića, tada dragovoljaca Domovinskog rata, a među njima i Mateo Beusan, upustili su se u nevjerojatnu avanturu. Obljetnica samog događaja prava je prilika da još jedna nikad ispričana ratna priča ugleda svjetlo dana, a prenosi ju Dubrovački dnevnik.hr.
Rat je u Dubrovniku tada već bio počeo, a neprijateljska vojska je duboko bila zadirala prema Dubrovniku. Njih petorica mladića, Mateo Beusan, Ivan Krkić, Michael Kralj i Miho Vlahušić, zajedno s Nikolom Petrovićem koji se trenutno nalazi u Americi, tog su se 10. listopada 1991. godine uputili u Kupare samo s jednim ciljem; kako bi Dubrovniku pribavili prijevozna sredstava koja bi pomogla u obrani, a za koja su čuli kako ih tamo navodno ima.
Zahvaljujući svojoj hrabrosti i domišljatosti, premda riskirajući svoje živote, u tome su uspjeli. Upravo je ta ekipa iz tadašnje kasarne JNA u Kuparima, a kad je rat već bio počeo, dovezla 15 do 20 prijevoznih sredstava koja su predana Zapovjedništvu, između ostalog cisterna koja je grad opskrbljivala vodom, kombi koji je služio za prijevoz hrane i slično.
Njih petorica, inače dragovoljaca mjesne zajednice Gruž, u tu su se izuzetnu misiju zaputili s jednim terencem u Kupare, a Dubrovački dnevnik zamolio ih je povodom obljetnice da se ponovno okupe i ispričaju svoju priču građanima Dubrovnika s kojom nikada prije nisu izašli u javnost.
- Pročula se priča kako dole u Kuparima ima nekih auta i drugih prijevoznih sredstava. Sve je to bila priča, ništa konkretno. Mi smo onda zatražili od zapovjednika Kreša Klarića da nam da neko prijevozno sredstvo kako bismo pošli tamo da vidimo o čemu se radi. Nismo u ništa bili sigurni, niti smo znali da su ta vozila sigurno tamo. I on nam je tada dao jednog terenca od DTS-a. Dragovoljci su tada imali taj jedan Jeep i još jednog Golfa od Hotela Lapad. I dao nam je taj auto. Nas četvorica, fali nam još Nikola Petrović koji momentalno radi i živi u Americi, krenuli smo tamo bez dokumenata, bez ičega, samo s njegovom dozvolom - priča Miho Vlahušić prisjećajući se kako je cijela priča zapravo počela.
Kad su došli do rampe, dočekao ih je stražar koji je zatražio dokumente i dozvolu Zapovjedništva, a u tom raspoloženju je nastala zanimljiva anegdota.
- On je tražio pismeno dopuštenje od nas, papirologiju, a pucalo se već tada naveliko. Mi smo se onda obratili Teu (op.a. Mateu Beusanu). 'Teo molim te daj mu crveni karton!' I tako se rampa otvorila - priča Vlahušić anegdotu s kojom je krenulo ratni put dubrovačkih mladića.