Petra Mandić (38) preuzet će hrvatskog drugoligaša NK Dubravu nakon što je donedavni trener Krešimir Sunara u utorak podnio ostavku. Dubrava je nakon 22. kola na sedmom mjestu 1. NL s 26 bodova, dok je Zrinski vodeći s 51 bodom. Mandić će upravo protiv lidera prvenstva debitirati na klupi zagrebačkog kluba (23. ožujka, 13.30 sati).
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Mandić je prva žena u povijesti hrvatskog nogometa na poziciji trenerice u jednom drugoligaškom klubu. Ranije je bila trenerica ženske nogometne ekipe Splita i Osijeka i pomoćnica u muškoj momčadi Kustošije.
Na klupi Kustošije sjedila je zajedno s Ugom Klingorom nakon što je klub napustio napustio Ilija Lončarević.
- Mora da sam s nečime to zaslužila. Suzdržavala sam se da ne zaplačem od sreće, nadam se da igrači to nisu na zagrijavanju primijetili. Pale su dvije suze u svlačionici, neću lagati - rekla je Mandić za 24 sata nakon što je sjela na klupu Kustošije.
Iza nje je jedna pomalo klasična priča djevojke u nogometu.
- Igrala sam kao dijete paralelno nogomet i tenis. Trenirala sam s dečkima u NK Val, budući da nije bilo ženskog kluba u blizini. Klasična priča. Kažem, samo trenirala. Tad nije bilo, kao danas, da djevojčica može u utakmici nastupati s dječacima. Danas djevojčice mogu igrati s dječacima do 14. godine. To je prekrasno - rekla nam je Petra o sebi pa nastavila:
- Potom je osnovana Dalmacija iz Kaštel Starog, bili smo druga liga. Postala sam prva kapetanica, zabila prvi gol u povijesti kluba. Imala sam tad 16. Dakle, do tad nisam uopće igrala utakmice, a onda odmah debi za seniorke protiv nekoliko godina starijih cura. Odmalena sam težila perfekciji, organizaciji. Svi su navještavali da ću jednog dana biti trenerica.
Išla je potom u dubrovačku Omblu, koja je bila prvoligaš. Pa se vraćala u Dalmaciju, bila kratko u Slavonskom Brodu, okušala se u Dinamu...
- Gdje sam onda otišla? Uh, teško mi je i sjetiti se svega. E, da! Kratko sam pauzirala pa postala igračica/trenerica u ŽNK Marjan. Nisam se htjela gurati i igrati. Rekla sam curama: Kad vidim da zaškripi, onda ću se uvesti u igru. Inzistirale su da igram. Bilo mi je žao uzimati mjesto igračici od 18 - priča pa nastavlja:
- Imale smo na polusezoni svega tri boda i morala sam igrati. Bila sam u prvih 11, skupili smo sedam-osam pobjeda u nizu. Na kraju sezone bili smo treći. Igračku karijeru zaključila sam prije četiri godine.
Uz igračku, ganjala je paralelno i sudačku karijeru.
- Bila sam savezna sutkinja, ali odlučila sam da moj karakter i srce pripadaju nogometu. Dogurala sam do treće muške i prve ženske lige. Ili druge, jer bi prvu igrala. Kako koju sezonu. Ne možeš suditi onu u kojoj igraš. Da sam ostala u suđenju, prije bih dogurala do 1. HNL nego sad kao trenerica, da se ne lažemo.
Upoznala je nekoliko poznatih sudaca.
- Bila sam u generaciji s Dujom Strukanom. Imala sam priliku upoznati Darija Bela. Krasni ljudi. A s Igorom Pajačem slušala sam predavanja za Uefa A licenciju.
Jesu li igrači zbog činjenice da ste žena znali biti neugodni?
- Nikad. U Kaštelima su svi znali za mene, s nekima sam i igrala u mlađim kategorijama, s nekima sam privatno radila. U tom je periodu u Val došao Marko Jurić. Veliki profesionalac. Što god sam tražila, on je napravio. Znali smo se i otprije. Jednom prilikom zabio je za Slaven Belupo i tražila sam ga taj dres. Par godina kasnije trenirao je pod mojom paskom...
Imala je rezultate i u ženskom nogometu.
- Vodila sam ŽNK Split. Dvije sezone u nizu bili smo drugi, igrale finale kupa, finale zimskog kupa. Za nešto više trebao je veći broj kvalitetnijih igračica.
Radila je i u Osijeku, najjačem hrvatskom ženskom nogometnom klubu. S Dejanom Bergom vodila je klub u Ligi prvakinja. Zanimalo nas je kakva je danas situacija u ženskom nogometu.
- Nešto se pokrenulo. ŽNK Osijek povezao se s muškim klubom. Cure iz Marjana s Hajdukom. Split je u vrlo dobroj situaciji, Dinamo daje potporu ženskom kolektivu. Vidi se da ti klubovi rastu. To je sad neka dugoročna priča. Novčano još to nije na razini na kojoj mora biti, ali... Puno je bolja situacija po tom pitanju, ali još to nije dovoljno dobro.
Petra je prozvana i prvom doktoricom nogometa u Hrvatskoj.
- Tako su me prozvali mediji. To na papiru ne postoji, ali shvaćam zašto se to tako pojednostavnilo. Doktorirala sam na Kineziološkom fakultetu, smjer Nogomet. Prvo za bakalar ta tema, potom sam magistrirala, a zatim i doktorirala na temu "Analiza preskriptivnih i deskriptivnih povratnih informacija tijekom usvajanja novih nogometnih motoričkih znanja korištenjem novokonstruiranih testova kod djece mlađe školske dobi" - kaže pa dodaje:
- Prva sam žena u Hrvatskoj koja je doktorirala na nogometu i jedina. Druga u Europi, koliko mi je poznato. Još su neki doktorirali na futsalu, ali to nisu isti sportovi.
Mandić radi i individualno s igračima.
- Radila sam sa Senijadom Ibričićem, Kristijanom Lovrićem, Sandrom Gotalom, Marijem Tičinovićem, Goranom Jozinovićem, Stevenom Lušticom... Surađivala sam potkraj njegove karijere i s Ivicom Vastićem, ali i njegovim sinovima. Stariji pomalo zatvara karijeru, mlađi je aktivan. Moji i Vastići kućni su prijatelji unazad nekoliko generacija.
Ispričala nam je još jednu anegdotu.
- Moji su 30 godina imali kafić. Ivica je dolazio i gledao kako treniram u prostoru do. Došao je do mene, trenirao i on malo. Ostao je oduševljen i dao mi povjerenje. Savjetovao mu je to Mile Gamulin, trener kroz čije smo ruke prošli i moj otac i Ivica i ja. Bilo je to 2009.
Trenerski uzor joj je Jürgen Klopp, a Petra je s njim imala jednu zanimljivu anegdotu.
- Jednom sam menadžeru davno pomogla. Pitao me za jednog igrača, a ja sam mu preporučila dvojicu boljih. Uzeo ih je i zaradio. Rekao mi je da će mi to, kad bude utjecajniji, na neki način vratiti. Prošlo je otad deset godina, ja sam to i zaboravila. Javio mi se i rekao: "Evo ti Kloppov broj, javi mu se, pošalji životopis" - priča u dahu pa nastavlja:
- Bilo mi je neugodno, jedva me nagovorio. Napisala sam mu šest, sedam rečenica o sebi i poslala na WhatsApp. Vidio je poruku, ali mi nije odgovorio. Nakon par dana dolazi mi mail ženskog kluba Liverpool. Prva rečenica: "Gospodin Klopp poslao nam je vaš CV, dobili ste priliku, otvaramo natječaj".
I danas joj je milo oko srca kad se sjeti te anegdote. Bila je na korak do preuzimanja jednog od najjačih ženskih klubova na svijetu.
- Toliko sam mala za njega, nikad nije čuo za mene, nikad me vidio, a nije mu bio problem kopirati tu poruku i proslijediti dalje. Tko zna, možda ga je nešto iz te moje poruke taknulo. Otvorena srca sam išla to napisati. Prošla sam dva kruga razgovora, na kraju se biralo između mene i Vicky Jepson, ona je tad bila trenerica pionirki i kadetkinja - kaže pa nastavlja:
- Izabrali su nju. Nevjerojatno je kroz koliko filtera prolaze kandidati. Prijaviš se u aplikaciju pa dva i pol sata odgovaraš na razna pitanja, pišeš o sebi. Voljela sam Kloppa i prije, ali ovo mi je ostalo za cijeli život, uspomena. Drag mi je i Carlo Ancelotti zbog tog prijateljskog odnosa s igračima, čula sam da je jako dobar čovjek.