Dobar dan, uđite, dočekao nas je na ogradi svog, kako ga zove, malog raja.
Mjesto Mali Golji, općina Sveta Nedjelja, istarska županija. Najmanje mjesto u Hrvatskoj koje je dalo prvaka. Sa 126 žitelja, Zaton Obrovački, Modrićevo rodno mjesto, za Male Golje, u kojima se smjestilo 110 stanovnika, pravi je velegrad.
Na stolu pršut, vino, sir... Sve domaće.
- Ovo zapravo nije sir, nego skuta. Mama i tata rade sve što vidite na stolu. I ja, naravno, kad imam vremena. Nije mi teško raditi u polju, voziti traktor. Vozim ga od šeste godine, djed me naučio. Guštam u radu, ma nema ljepše stvari nego kad upalim traktor i krenem: Imamo i 20 ovaca, kokoši... Sve što jedemo je domaće - počinje Andrej Prskalo, golman Rijeke.
Njegov razgovor s majkom Davorkom ili ocem Mirkom, netko tko nije iz Malih Golja, ne može shvatiti. Niti u ludilu.
- To nema veze s hrvatskim jezikom. Dok nisam krenuo u školu nisam znao hrvatski jezik. Evo, supruga Jelena je profesorica hrvatskog jezika, a ja nisam znao pričati književnim jezikom - kaže kroz smijeh Andrej, držeći sinčića Jakova u naručju.
Nakon što je sudac odsvirao kraj, navijači su uletjeli u teren po dresove, kopačke...
- Ja sam svoj sačuvao za jedno dijete iz Labina. Pitao me dječak bih li mu mogao donijeti dres. Kako da odbijem djecu?
Otac Mirko također je bio golman. Kažu, jako dobar.
- Tata je branio do 47. godine, a ja se nadam da ću ga premašiti. Branio je u Rudaru, a karijeru zaključio u županijskoj ligi. Nije htio da budem golman, pa me kao dijete gađao loptom, samo da odustanem od golmanske pozicije.
Otac sjedi do njega. Samo se smiješi.
- Tata mi je jako pomogao. Karijera mi je bila jako trnovita, toliko da sam u jednom trenutku htio odustati. Sjeo sam s tatom i rekao: ' Tata, dosta je bilo. Odustajem. Završio sam elektrotehničku školu, bavit ću se time.'. No uspio me odgovoriti.
Srećom, jer Andrej je danas najbolji golman HNL-a. Supruga Jelena s njim je u vezi gotovo deset godina.
- Ona vam je isto sa sela, iz Novog Marofa, samo što je njeno selo malo veće od mojeg. Ma oboje smo seljaci, pa smo se i tu našli - kaže kroz smijeh Andrej. Dok se on ruga, vrlo pristojna i obrazovana žena samo se nasmiješila.
Gleda svaku utakmicu supruga sa sinčićem gleda.
- Kad me sin vidi na tv-u, samo viče: 'Tata, eke, tata, eke'. Uzme suprugin mobitel i sam okrene Max tv, nađe utakmicu i gleda. A ima dvije godine!
I doista, Jakov cijelu 'operaciju' gledanja utakmice izvede sam. A kad smo već kod djece, kome bi Andrej, kad bi morao, u momčadi ostavio dijete na čuvanje.
- Gorgonu! Bez razmišljanja, odgovoran je, pažljiv.
Tko je najduhovitiji?
- Vešović i Ristovski. Njih dvojica cijelo vrijeme smišljaju neke fore.