Darko Nikolić (47) iz Donjeg Miholjca, profesor klavira i tamburice u glazbenoj školi, 1999. godine počeo je sakupljati računala, a danas ih ima čak 353.
Njegova ljubav prema kompjutorima rodila se u petom razredu osnovne škole.
- Prijatelj je kupovao računalne časopise pa je to i mene zainteresiralo. Tako sam i ja počeo kupovati hrvatski časopis Mala računala, slovenski Moj Mikro te Svet kompjutera i Računari, to su bili beogradski časopisi. Njih sam sve obožavao svakodnevno čitati jer su nam bili dostupni - prisjeća se Darko. Njegov prvi kompjutor na kojemu je radio, a i dan danas mu je ostao najdraži u kolekciji, jest Orao.
- U petom razredu dobili smo prva školska računala, Orao. Na njemu sam naučio programirati i tad se stvorila moja ljubav - kaže. Kako mu je rastao interes za računalima, s vremenom je i sam mogao kupiti svoje prvo računalo, Apple II C. Ipak, život ga je odveo u potpuno drugom smjeru te je upisao Glazbenu akademiju i zapostavio računala. Krajem ‘90-ih godina odlučio je ponovno oživiti staru ljubav prema tehnologiji. Sjetio se tad svih računala koje je viđao u časopisima o kojima je uvijek maštao, ali ih nikad nije mogao sebi priuštiti. Odlučio je kako će si ostvariti dječačke snove i sakupiti sva računala koja nije mogao kao dijete imati.
- Ta računala bila su vrlo skupa i nedostižna u ono vrijeme u Hrvatskoj i u Jugoslaviji. Tad sam ih počeo nabavljati jedno po jedno. Kako sam ih nabavljao, tako sam sve više počeo učiti o njima, kako funkcioniraju, od čega su sastavljeni, kako ih programirati - prisjetio se Darko. Dodaje kako ih ne sakuplja samo da bi stajali u vitrini nego kako bi i sebe i druge educirao o njima. U ogromnoj kolekciji od čak 353 računala više od 90 posto je ispravno za uporabu. Nabavljao je i kupovao na razne načine, putem interneta, razmjena, prijatelja, neke je čak dobivao kao darove ili ih je išao kupovati na buvljake. Nabavljao ih je čak iz Engleske, ali i iz Rusije.
- Često ih razmjenjujemo mi kolekcionari kao sličice koje smo kao djeca razmjenjivali ako netko ima duplikat - kaže kroz smijeh. Najstariji kompjutor u njegovoj kolekciji je Sinclair ZX81, a kako kaže, ovaj hobi unatoč mišljenju mnogih ne zahtijeva velika financijska ulaganja. Naime, riječ je o rabljenim stvarima, a neki svoje stare kompjutore smatraju smećem, tako da ih daju za vrlo nisku cijenu. Iako ovaj hobi nije skup, zahtijeva mnogo vremena i truda da bi računala i nakon mnogo godina ostala ispravna i funkcionalna. Tako ih je potrebno redovito čistiti i čuvati od prašine te ih servisirati.
- Treba ih redovito servisirati jer neki s vremenom otkazuju te ih treba s vremena na vrijeme upaliti kako bi elektronika proradila. Također ih umatam u folije i povremeno iznova čistim zbog prašine - objašnjava Darko.
Već je imao nekoliko izložbi, no dugoročna mu je želja imati muzej u kojemu može izložiti sve svoje predmete. Kaže kako bi mu bilo drago da učenici danas mogu vidjeti na čemu su njihovi roditelji i učitelji radili u svojoj mladosti.