Puno manji i bliži Suncu nego što bi trebao biti, Merkur dugo zbunjuje astronome jer prkosi mnogočemu što znamo o formiranju planeta. Nova svemirska misija koja stiže 2026. godine mogla bi napokon riješiti tu zagonetku. Na prvi pogled, Merkur bi se lako mogao proglasiti najdosadnijim planetom Sunčevog sustava. Njegova pusta površina ima malo upečatljivih značajki, nema dokaza o vodi u prošlosti, a tanka atmosfera jedva da i postoji. Vjerojatnost pronalaska života usred njegovih sprženih kratera ravna je nuli. Ipak, ako pogledate malo bolje, otkrit ćete fascinantan, nevjerojatan svijet obavijen velom tajne, piše BBC.
Planet prepun zagonetki
Planetarni znanstvenici i dalje su zbunjeni samim postojanjem planeta najbližeg našem Suncu. Ovaj neobičan svijet je sićušan, dvadeset puta manje masivan od Zemlje i tek nešto širi od Australije. Unatoč tome, Merkur je drugi najgušći planet u našem Sunčevom sustavu, odmah nakon Zemlje, zahvaljujući ogromnoj metalnoj jezgri koja čini većinu njegove mase. Njegova orbita, koja se privija uz Sunce, također se nalazi na čudnoj lokaciji koju astronomi ne mogu u potpunosti objasniti. Sve se to svodi na jednu ključnu činjenicu - nemamo pojma kako je Merkur nastao. Prema svemu što znamo, taj planet jednostavno ne bi trebao postojati.
- To je pomalo sramotno. Očito nam nedostaje neka ključna suptilnost - kaže Sean Raymond, stručnjak za formiranje i dinamiku planeta sa Sveučilišta u Bordeauxu u Francuskoj.
Misterij o tome odakle je Merkur došao, kako se formirao i zašto danas izgleda tako kako izgleda, jedna je od najvećih zagonetki Sunčevog sustava. Rješavanje ovog problema nije važno samo za razumijevanje podrijetla našeg sustava, već i za proučavanje planeta oko drugih zvijezda, takozvanih egzoplaneta.
- Merkur je, zbog svog neobičnog nastanka, vjerojatno najbliže što imamo nekom egzoplanetu. To je fascinantan svijet - ističe Saverio Cambioni, planetarni znanstvenik s Massachusetts Institute of Technologyja (MIT).
Misija koja obećava odgovore
Neki odgovori mogli bi se pojaviti na horizontu. Zajednička europsko-japanska misija nazvana BepiColombo, lansirana 2018. godine, trenutačno je na putu prema Merkuru. Sonda će biti naš prvi posjetitelj tom planetu u više od deset godina.
Kada uđe u orbitu u studenom 2026. godine, nakon što je problem s potisnikom odgodio njezino putovanje, jedan od ključnih ciljeva bit će pokušati otkriti odakle točno Merkur potječe.
Astronomima je prvi put postalo jasno da nešto nije u redu s Merkurom nakon što je NASA-ina letjelica Mariner 10 prošla pored planeta tri puta tijekom 1974. i 1975. godine. Ti preleti pružili su prva mjerenja gravitacije, nudeći prvi uvid u unutrašnjost planeta i otkrivajući njegovu bizarnu strukturu. Zemlja, Venera i Mars imaju jezgre bogate željezom koje čine otprilike polovicu njihovog radijusa. Kod Merkura je situacija potpuno drugačija. Njegova jezgra čini oko 85% radijusa planeta, s tek tankim stjenovitim plaštem i korom na vrhu. To objašnjava nevjerojatnu gustoću planeta, ali zašto je njegova struktura takva, ostaje nejasno.
- Formiranje Merkura je velik problem. Još uvijek je nejasno zašto Merkur izgleda tako kako izgleda - kaže Nicola Tosi, planetarni znanstvenik iz Njemačkog zrakoplovnog centra u Berlinu.
Kasnija misija, NASA-in Messenger koji je kružio oko planeta između 2011. i 2015., samo je postavila nova pitanja. Iako dnevne temperature na Merkuru mogu doseći 430°C, a noćne se spustiti na -180°C, Messenger je na površini pronašao hlapljive elemente poput kalija i radioaktivnog torija, koji su odavno trebali ispariti pod utjecajem Sunčevog zračenja.
Teorija divovskog sudara
Ovakva otkrića pojačala su ideju da Merkur zapravo ne pripada svom trenutačnom domu. Astronomi godinama pokušavaju objasniti njegov položaj u regiji gdje se planet poput njega ne bi mogao lako formirati. Bez obzira na to koje parametre dinamičari mijenjaju u svojim modelima, jednostavno ne mogu dobiti Merkur kakvog vidimo danas.
- To je prava muka. Uvijek dobijete nula Merkura - žali se Raymond.
Jedan od najrazmatranijih scenarija je ideja da je Merkur nekoć bio mnogo veći, možda dvostruko masivniji i gotovo veličine Marsa, te je kružio dalje od Sunca. Prema toj teoriji, u nekom trenutku u prvih deset milijuna godina postojanja, taj "proto-Merkur" pogodio je masivan objekt. Sudar je planetu oduzeo vanjske slojeve - koru i plašt - ostavljajući samo gustu jezgru bogatu željezom koju vidimo danas.
- Opća interpretacija je da je Merkur pretrpio divovski udar koji je uklonio veći dio plašta - kaže Alessandro Morbidelli, planetarni dinamičar s Opservatorija Azurne obale u Nici.
Ipak, i ova teorija ima problema.
Takav sudar zahtijevao bi nevjerojatno nasilan udarac pri brzinama većim od sto kilometara u sekundi, što je malo vjerojatan scenarij. Uz to, takav bi događaj trebao ukloniti i sve hlapljive elemente, što otkriće Messengera čini još zbunjujućim.
Alternativne hipoteze
Postoje i druge ideje. Možda Merkur nije bio meta, već sam projektil koji se zabio u drugi svijet, poput Venere, prije nego što je završio na svom sadašnjem položaju.
Druga mogućnost je da divovskog udara uopće nije bilo, već da se Merkur formirao od materijala bliže Suncu koji je bio prirodno bogatiji željezom. Postoji i teorija planetarne migracije, prema kojoj su se svi stjenoviti planeti formirali mnogo bliže Suncu, a zatim se postupno udaljavali, ostavljajući Merkur za sobom.
Sve to pruža astronomima mnogo tragova, ali bez konsenzusa. BepiColombo bi mogao ponuditi neke odgovore. Kada misija, koja se sastoji od dvije povezane letjelice Europske i Japanske svemirske agencije, uđe u orbitu, letjelice će se razdvojiti. Koristit će svoje instrumente za mapiranje sastava površine, proučavanje gravitacije i slabog magnetskog polja.
Ako je Merkur nekoć bio veći pa je "oguljen", to je trebalo stvoriti privremeno rastaljeni plašt, ocean magme čije bismo dokaze mogli vidjeti i danas. BepiColombo će tražiti upravo takve dokaze.
U potrazi za komadićima Merkura
Da bi uistinu razumjeli podrijetlo Merkura, znanstvenici sanjaju o slijetanju na planet i vraćanju uzoraka na Zemlju. Iako takva misija nije u planu, najbolja nada je pronaći meteorit koji potječe s Merkura.
Postoji teorija da rijetka klasa meteorita na Zemlji, nazvana aubriti, predstavlja komadiće navodnog proto-Merkura. Ta ideja ostaje "divlja spekulacija", ali je svejedno primamljiva. Camille Cartier, petrologinja sa Sveučilišta u Lorraineu u Francuskoj, vodi studiju koja će istražiti tu mogućnost.
Pitanje o formiranju Merkura ključno je za razumijevanje nastanka planeta općenito. Je li Merkur bio samo potpuna slučajnost, rezultat sretnog sudara u našem Sunčevom sustavu, ili nešto uobičajenije?
Za sada, zagonetka njegovog podrijetla ostaje. Na površini, Merkur se možda čini kao siv i dosadan svijet, ali duboko u sebi, ovaj enigmatični planet mogao bi biti jedno od najfascinantnijih mjesta u Sunčevom sustavu.
- Moguće je da je Merkur jednostavno nevjerojatan planet, onaj koji u većini vremenskih linija ne bi trebao postojati - ali u našoj ipak postoji - zaključuje Jennifer Scora, stručnjakinja za formiranje planeta sa Sveučilišta u Torontu.