Organske molekule u drevnom blatu mogle bi otkriti tragove života. Znanstvenici zapanjeni količinom
Tech
Komentari 6
Organske molekule u drevnom blatu mogle bi otkriti tragove života. Znanstvenici zapanjeni količinom
Znanstveni svijet je 2025. godine s velikim zanimanjem popratio vijest o otkriću složenih organskih molekula u drevnom blatu na Marsu. Rover Curiosity pronašao je alkane dugih lanaca, spojeve koji bi mogli biti ostaci masnih kiselina, temeljnih gradivnih blokova života kakvog poznajemo. No, nova studija pod vodstvom NASA-inog znanstvenika Alexandera Pavlova, objavljena početkom 2026., daje ovom otkriću potpuno novu dimenziju, sugerirajući da je izvorna količina tih molekula toliko velika da ju je teško objasniti poznatim nebiološkim procesima, piše Science Alert.
Rover Curiosity je u uzorcima muljnjaka iz kratera Gale, starog otprilike 3,7 milijardi godina, detektirao alkane u koncentracijama od 30 do 50 dijelova na milijardu (ppb). Iako značajno, ovo otkriće samo po sebi nije bilo konačan dokaz.
No, Pavlov i njegov tim postavili su dva ključna pitanja: je li tih molekula nekada bilo više i odakle su mogle doći?
Uzorak stijene, poznat kao Cumberland, bio je izložen nemilosrdnom kozmičkom zračenju na površini Marsa otprilike 80 milijuna godina. To zračenje postupno razgrađuje organske spojeve.
Koristeći kombinaciju laboratorijskih eksperimenata i matematičkih modela, znanstvenici su "premotali sat unatrag" kako bi procijenili koliko je organskog materijala uništeno tijekom tog dugog razdoblja.
Rezultati su bili zapanjujući. Nova studija objavljena u časopisu Astrobiology procjenjuje da je stijena izvorno sadržavala između 120 i 7.700 dijelova na milijun (ppm) alkana dugog lanca ili njihovih prekursora, masnih kiselina.
To je stotinama, pa čak i tisućama puta više od onoga što je Curiosity izravno izmjerio.
S ovako visokom procijenjenom koncentracijom, tim je krenuo u potragu za mogućim nebiološkim (abiotičkim) izvorima. Analizirali su sve poznate mehanizme koji su mogli donijeti ili stvoriti organske molekule na drevnom Marsu.
To uključuje taloženje međuplanetarne prašine i meteorita, stvaranje spojeva u atmosferi te kemijske reakcije u hidrotermalnim izvorima, poput serpentinizacije.
Međutim, njihovi izračuni pokazali su da svi ti procesi, čak i kada se zbroje, ne mogu objasniti tako golemu količinu organskog materijala. Dostava meteoritima i prašinom bila bi nedostatna za nekoliko redova veličine, a mineraloški sastav stijene ne ukazuje na to da je bila izložena visokim temperaturama potrebnim za hidrotermalnu sintezu.
"Naš pristup doveo nas je do procjene da je muljnjak Cumberland konzervativno sadržavao 120 do 7.700 ppm alkana dugog lanca i/ili masnih kiselina prije izlaganja ionizirajućem zračenju", pišu istraživači u svom radu.
"Tvrdimo da su tako visoke koncentracije u neskladu s nekoliko poznatih abiotičkih izvora organskih molekula na drevnom Marsu."
Iako nalazi snažno upućuju na biološko podrijetlo kao najizglednije objašnjenje, znanstvenici su iznimno oprezni. Oni ne tvrde da su pronašli definitivan dokaz života. Moguće je da na Marsu postoje nebiološki procesi za stvaranje organskih tvari koje još ne poznajemo ili da zračenje na organske tvari djeluje na način koji još nismo u potpunosti razumjeli.
Pozivajući se na poznatu izjavu Carla Sagana, tim ističe da "izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze" i napominju da će za konačnu potvrdu života izvan Zemlje biti potrebno više neovisnih linija dokaza. Ipak, ovo istraživanje predstavlja dosad najsnažniji argument da je drevna Marsova biosfera mogla proizvesti organski materijal pronađen u stijenama kratera Gale.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+