Gisela Perez zaljubila se u trčanje još od malih nogu. Odrasla je u Bronxu, natjecala se na koledžu i vratila se sportu rekreativno nakon rođenja prvog djeteta. Tijekom godina trčanje joj je pomoglo da se nosi sa stresom, preopterećenošću i gubitkom - a njezina ljubav prema sportu još uvijek traje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Perez se nada da će uskoro završiti svoj 24. TCS New York City Marathon, i ukupno 44. maraton u dobi od 70. Pojedinci iz svih društvenih slojeva nedvojbeno će navijati za nju, budući da je Perez trenerica za dvije vrlo različite skupine New York Road Runners - Run for the Future, za srednjoškolce, i Striders, za starije osobe koje žele ostati u formi.
- Osobno smatram da ne postoji dobna granica za vježbanje - kaže Perez.
Evo šest strategija koje su pomogle Perez da održi korak s trčanjem desetljećima
1. Oformila je zajednicu
Kad je Perez tek počela rekreativno trčati, u njezinom susjedstvu nije bilo puno žena koje su se time bavile pa se pridružila lokalnoj skupini tipova koji su sebe prozvali 'vikend ratnicima' i zajedno su subotom i nedjeljom trčali iscrpljujuće duge trke.
Danas je trkačka zajednica u New Yorku drukčija. Perez napominje da postoji grupa za svakoga, bez obzira na njihov spol, podrijetlo, dob ili tip tijela. Otkako je započela, Perez se pridružila mnogima od tih grupa i čak je pokrenula vlastitu u Bronxu kako bi ostala motivirana za kretanje.
- Kada trčite s grupom, nude vam sigurnosnu mrežu i društveni izlaz. Također imate odgovornost. U danima kada vam se ne trči, pomislite vani je grupa i oni vas vjerojatno čekaju - kaže ona.
Društveni aspekt grupnog trčanja također joj je pomogao steći čvrste nove veze tijekom godina.
- Kada se pridružite grupi za trčanje i upoznate druge, postajete jedno; postajete obitelj. Pazite jedni na druge - istaknula je.
2. Ubrzala je cross-trening
Perez napominje da je u svojim 20-ima, 30-ima i 40-ima mogla trčati šest dana zaredom bez pauze. Ali da bi mogla nastaviti trčati, potrebno joj je da joj cross-trening postane veći prioritet.
- Ako trčim, sljedeći dan ću raditi cross-trening. Neću se vratiti i ponovno trčati jer se tada moje tijelo neće potpuno oporaviti. Ako je moje tijelo jako umorno od trčanja, učinit ću lagani sat joge ili sljedeći dan otići u dugu šetnju - kaže.
Vježbe s utezima, vježbe s trakom otpora, samo su neke od vježbi koje Perez radi slobodnim danima kako bi održala mišićnu masu, za koju zna da s godinama postaje samo važnija.
3. San joj je prioritet
Spavanje je još jedan alat za oporavak kojem Perez godinama daje prioritet.
- Nastojim spavati što je više moguće nakon dugog trčanja jer znam da će to pomoći mojim mišićima da zacijele - ističe ona.
Doista, istraživanja pokazuju da kvalitetan san može pomoći mišićima da se oporave nakon vježbanja i smanjiti rizik od ozljeda, dok je nedostatak sna povezan s oštećenjem mišića. Srećom, redovito trčanje ili bavljenje bilo kojom vrstom tjelovježbe, ima pozitivan učinak na kvalitetu sna i pomaže smanjiti izglede za nesanicu, donosi MBG.
4. Marljivo jede dovoljno proteina
- Definitivno pazim da unesem proteine unutar sat vremena nakon trčanja jer će mi to pomoći da se oporavim - objašnjava Perez. Istraživanja pokazuju da je konzumacija najmanje 25 do 30 grama proteina nakon treninga ključna za maksimiziranje mišićnog rasta i oporavka. Aktivni pojedinci mogu dobiti lako probavljive proteine nakon treninga uz proteinski shake, smoothie ili Perezov omiljeni - čokoladno mlijeko.
5. Oslanja se na mantre i vizualizacije
Trčanje je jednako mentalno koliko i fizičko. Perez je uspjela prebroditi bezbrojne iscrpljujuće trenutke tijekom treninga i utrka uz pomoć osobnih mantri.
- Znam da je otrcano, ali uvijek kažem 'Možeš ovo. Možeš to učiniti, Gisela. Možeš proći kroz to. Učinila si teške stvari. Sve je moguće' - objašnjava.
Vizualizacija, noć prije utrka, također pomaže. Zamišlja sebe kako prolazi kroz teške dijelove staze da bi se pojavila na startnoj liniji osjećajući se snažno i samouvjereno.
6. Redovito izaziva samu sebe
Uz 43 maratona, Perez je završila preko 100 polumaratona i bezbroj drugih tijekom života. Procjenjuje da će i dalje sudjelovati u njima kako bi ostala na vrhuncu svoje kondicije i nastavila izazivati samu sebe.
- Kada se utrkujete, to vam pomaže da održite brzinu, a vidite i rezultat svog treninga. Utrke su nagrada za sav trud koji ste odradili - ističe.
Kako bi se pripremila za nedjeljni maraton, Perez tjedan koristi lagano i razmišlja o svemu što je sport učinio za nju tijekom godina.
- Trčanje je moj spas. To mi je sve. To je moj bijeg. To je moje vrijeme za sebe. To je moj jedini sebični trenutak koji ne trebam ni s kim dijeliti. Trčanje je moja strast - naglašava Perez.
Kombinacijom solidnog oporavka, prehrane, unakrsnog treninga i angažmana zajednice, Gisela Perez uspjela je trčati desetljećima - i još nije završila.
- Ne vidim se nikada bez toga. Trčanje je moj način života - zaključuje.