Mlada Tonia Klarin (20) krajem prošle godine bila je potpuno ispunjena - uspjela se zaposliti i uživala je u svakom radnom danu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zaposlila se u Decathlonu i tamo se odlično snašla. Samostalno je odlazila na posao, sve dok nije došla korona. Kad je bio lockdown, Tonia je vrijeme provodila na kompjutoru, slušala glazbu i igrala svoje omiljene društvene igre s obitelji.
Nakon prestanka lockdowna na posao su je vozili mama ili tata te je ponekad išla i sama, a tamo joj je jednako lijepo. Pridržava se svih pravila kojih se treba pridržavati zbog pandemije i zna da u ovoj situaciji mora čuvati sebe i druge.
Veseli se blagdanima i svemu što oni donose. U pismu je Tonia opisala kako je provela ovu godinu, koja je i za nju bila izazovna.
Tonia je svima poznatija kao maturantica sa sindromom Down, koju je Matija Vuica odjenula u svoju haljinu za maturalnu večer, a osvojila ju je u natječaju 24sata.
Lani je maturirala s peticom, a nakon toga je u Plesnom centru Zagreb učila plesati s Nicolasom Quesnoitom. Svaka stepenica školovanja zahtijevala je trud, a Tonijina majka Martina kaže da je cijela obitelj imala dobru volju, ali i sreću što su vrtić, škola, učitelji, profesori i djelatnici udruge jako dobro surađivali i vjerovali da Tonia može više. Veliku podršku imala je od učiteljice na početku osnovne škole, koja je smatrala da Tonia treba pohađati redoviti program i ići do kraja.
- S odgojiteljima, učiteljima i profesorima izvukli smo najbolje što smo mogli - rekla nam je tad Tonijina majka Martina.
Pismo Tonije Klarin
2020. godinu dočekali smo s velikim veseljem. Međutim, vrlo brzo se pretvorila u (razočaranje) stresnu godinu. Zagreb je zadesio potres. Uslijedili su mnogi manji koji nam nisu dali da odahnemo. Nakon velikog potresa napao nas je virus zvan OVID-19, korona. Zbog njega se nismo smjeli micati iz kuće. Dane sam provodila igrajući sa sestrom i bratom društvene igre. Pomagala sam mami oko kućanskih poslova. Peglala i vrijeme kratila na kompjutoru slušajući svoje omiljene pjesme. Imam slušalice, pustim pjesme i pjevam. Moji me stalno opominju: ‘Tiše Tonia’. Stvarno ne znam što im smeta pjesma.
U osmome mjesecu smo bili na moru i tamo mi je bilo super. Kupali smo se, vozili brodićem i odmarali. Nije bilo fešti kao svake godine, ali smo zato šetali. Navečer bih s tatom otišla na sok, dok su mama i brat ostali doma. Oni su čekali da se na nebu pojave suze sv. Lovre (zvijezde padalice) da zažele želju. (Ispričala nam je Tonia kroz smijeh.)
Nakon mora krenula sam na posao. Jedva sam dočekala jer mi je tamo jako lijepo. Volim svoje kolege, naročito dečke. Oni su jako zabavni.
Svi su dobri, a najslađi mi je Filip. On ima repić na vrhu glave i to mu lijepo stoji. Sviđa mi se. Prije prve izolacije na posao sam išla sama. Tramvajem i autobusom. Sad me zbog ove korone voze tata ili mama, a ponekad i sestra.
U devetome mjesecu još jednom smo bili na moru, tri dana. Išli smo na Betina film festival. Gledali smo film ‘Brod u boci’, koji je režirao bratov prijatelj iz Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM-a). Bio je to lijepi doživljaj.
Sad se veselim Božiću i božićnim blagdanima. S nama će biti i baka, a na božićno jutro ćemo otvarati poklone dok mama kuha ručak. Doći će i mamini bratići. Veselim se jer ih dugo nisam vidjela.
Doma ćemo biti i za doček Nove godine. Nadam se da će 2021. godina biti puno ljepša i da će nestati korona pa da opet normalno živimo.
Svima želim puno zdravlja, ljubavi, smijeha i veselja u Novoj 2021. godini.