Vinkovčanka Tatjana Mirić (54) volontira na odjelu intenzivne njege gdje svaki dan čisti i dezinficira prostorije. Svaki dan u bolnici provodi puno radno vrijeme. Radi to besplatno i svi je u gledaju u čudu kada vide njenu pločicu ‘volonter’.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kod nas u Hrvatskoj, a posebno u malim sredinama, nitko ne razumije ulogu i vrijednost volontera. Ja to radim proteklih 12 godina, svuda po svijetu, i nigdje još nisam naišla na takav otpor kao kod nas - kaže.
Život joj se promijenio 2001. kada je s kćeri Nadjom otišla u Tokio.
- U Vinkovcima sam se školovala, udala, otvorila butik, razvela, a onda je kćer otkrila američka model agentica i našla joj angažman u Japanu. Kako je imala tek 15 godina išla sam s njom. I tako je počeo naš novi život - prisjeća se Tatjana čija je kći postala svjetski top model.
Dok je Nadja hodala pistama, ona je vrijeme provodila baveći se humanitarnim radom i volontirala.
- Nagledala sam se svega. Sva ta putovanja kao da su bila životna sudbina. Oduvijek me je pogađala tuđa bol i patnja. Stalno sam imala osjećaj da moram pomoći drugima, slabijima. Možda sam utopista, ali, eto, slijedim taj instinkt i to me ispunjava - kaže.
Dva puta obišla je sve kontinente, ali obožava Afriku. Bezbroj puta volontirala je po afričkim bolnicama. Tijekom godina vodila je i svoj građevinski biznis sve dok nije oboljela. Dobila je melanom. Tijekom liječenja odlučila je odbaciti poslovni stres i osnaživati duh. S 40 godina je operirala melanom u Londonu, uspjela se izliječiti, i prihvatila mirovinu.
- Prodala sam firmu i dio novca dala u humanitarne svrhe - govori.
Iako je uglavnom živjela svuda po svijetu, redovno se vraćala u Vinkovce i obitelji. Ulagala je u nekretnine pa je kupila i stan u Zagrebu gdje je jedno vrijeme živjela. Volonterka je i donatorica u Udruzi oboljelih od distrofije mišića i celebralne paralize u Zagrebu; pomagala je vinkovačkoj Udruzi osoba s invaliditetom Bubamara, a već godinama, financira nadarene studente iz siromašnih obitelji.
U svibnju je došla u Hrvatsku posjetiti mamu i sestru blizanku.
- Nisam mislila da ću tu ostati toliko dugo, ali korona je učinila svoje. Nisam mogla sjediti doma i ništa ne raditi pa sam se ponudila kao volonter ustanovama, bolnici, udrugama djece s poteškoćama u razvoju, Crvenom križu. Svi su mi govorili da im volonteri nisu potrebni. Doslovce sam povukla veze da radim besplatno, puno radno vrijeme. Na kraju sam završila u Općoj bolnici Vinkovci. Prvo sam bila u kuhinji i gulila krumpire, a onda su vidjeli da sam uporna i vrijedna pa su me prebacili na Odjel intenzivne gdje sada čistim - priča nam Tatjana.