Islamska Republika neće se povući. Neće tolerirati služenje strancima - poručio je u petak vrhovni vjerski vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei u jeku krvavih prosvjeda u zemlji koji su počeli na valu nezadovoljstva ekonomskim urušavanjem i stanjem u društvu koji su se pretvorili u pokret rušenja klerikalnog režima. Naime, 86-godišnji Hamnei ima gotovo apsolutnu vlast kao šef države i zapovjednik oružanih snaga što ga čini najmoćnijom osobom, njegova uloga važnija je i od uloge predsjednika države.
POGLEDAJTE VIDEO:
Od srpnja 2024. godine predsjednik je formalno umjereni političar Masud Pezeškian koji je pobijedio zahvaljujući velikoj podrški mladih, urbanih građana i srednje klase koja u svojoj zemlji žude za društvenim slobodama. No, Pezeškian u teokratskom sustavu vlasti nema puno utjecaja jer u Iranu se vlast legitimira božjom voljom, spaja se državni i religijski poredak, odnosno, pravni i politički sustav mora biti u skladu s Kuranom.
Takav Ustav u Iranu je na snazi od 1979. godine, a uloga najutjecajnijeg božjeg izaslanika, u ovom slučaju Hamneijeva, je doživotna. Vrhovni vođa Islamske Republike Iran postao je 1989. godine, naslijedivši osnivača revolucije ajatolaha Homeinija. Bio je vjerski student u Qomu, središtu teologije gdje je upio radikalne ideje, kao i tradicije šijitskog islama od Homeinija, tadašnjeg vođe konzervativne oporbe, kojemu je godinama služio organizirajući vjerske aktiviste, pa i dok je Homeini bio u progonstvu. Hamnei je zbog svojih angažmana te stavova i zatvaran, no sudjelovao je u velikim prosvjedima 1978. godine. Nemiri u Iranu počeli su godinu ranije, a završili 1979. godine svrgavanjem monarhije, odnosno šaha Mohameda Reze Pahlavija koji je bio prozapadno orijentiran, što Homeiniju nije bilo po volji, osobito kad se govorilo o pravima žena koje je radikalno smanjio uvodeći, između ostalog, obavezno pokrivanje (hidžab) uz kazne za kršenje te zabranjujući ženama da rade u javnom sektoru bez odobrenja supruga.
Tako je Iran iz relativno modernog društva kakvo je bilo pod šahom postalo rigidno konzervativno islamsko društvo, unatoč obećanjima o boljitku. Kada je Homeini umro 1989. godine Hamnei je nastavio slijediti strategiju pokojnog mentora. Čak je i ojačao svojoj utjecaj eliminirajući protivnike, a svoju moć gradio je i snažno ulažući u takozvanu os otpora – Hamas u Gazi, Hezbollah u Libanonu, Huti u Jemenu i cijeli niz drugih islamskih militantnih skupina u Siriji i Iraku. Svi navedeni ozbiljno su oslabljeni izraelskim napadima tijekom proteklih godina, od početka sukoba s Palestincima u Gazi.
Nezadovoljstvo tvrdim vjerskim upravljanjem zemljom počelo je ozbiljno bujati iako je Hamnei, uglavnom nasilnim gušenjem svakih građanskih prosvjeda, uspijevao sačuvati moć koja je ovoga puta ozbiljno narušena. Tijekom proteklih desetljeća Iran bilježi niz građanskih nemira. Jedan od njih su i studentski prosvjedi u srpnju 1999. godine koji su počeli nakon ukidanja reformističkih novina Salam. Ubijene su najmanje četiri osobe, a uhićeno je između 1200 i 1400 ljudi.
Deset godina poslije izbili su masovni prosvjedi poznati kao Zeleni pokret i to nakon spornih predsjedničkih izbora. Bili su to najveći prosvjedi od Islamske revolucije, brojni prosvjednici su ubijeni, a tisuće ih je uhićeno u gušenju prosvjeda. Idući nemiri opet su izbili desetljeće kasnije, 2019. godine. Tada je okidač bio povećanje cijena goriva, iako su kasnije dobili i političku konotaciju; tražilo se Hamneijevo svrgavanje. I ti prosvjedi su brutalno okončani.
Posljednje demonstracije prije ovih aktualnih organizirane su u rujnu 2022. godine nakon smrti 22-godišnje Kurdkinje Mahse Amini koja je preminula u pritvoru gdje je završila nakon što ju je uhitila policija za moral zbog navodnog kršenja propisa o nošenju hidžaba. Vlasti su žestoko odgovorile koristeći i bojevo streljivo. Njih više od 550 je ubijeno, dio prosvjednika je osuđeno na smrt, a oko 20.000 uhićeno.
I dok traju žestoki sukobi iz SAD-a se oglasio se Reza Pahlavi, sin posljednjeg iranskog šaha tijekom početka Islamske revolucije. On je u tamo u egzilu već 50 godina. Pozvao je Irance pozvao na otpor i demonstracije. Njegova ideja, koju iznosi već godinama, ona da Iran postane ustavna monarhija, zasad nije naišla na veliko odobravanje u narodu iako se na prosvjedima može čuti i zazivanje njegova imena. No mnogi smatraju da je to samo odraz želje da se društvo vrati na modernije postavke kakve su ipak bile za šahovske vladavine. On pak smatra da ga narod želi poručujući da je "spreman voditi prijelaz iz tiranije u demokratsku budućnost koju je izabrao sam narod".
Podsjetimo, kolaps iranske ekonomije dogodio se nakon što je u rujnu 2025. UN uveo sankcije protiv Irana zbog nuklearnog programa. Uvođenje sankcija uzrokovalo je nagli pad iranske nacionalne valute, rijala. Cijena hrane porasla je za 70, a lijekova za 50 posto. Najviše su bili pogođeni trgovci mobilnim telefonima koji su izgubili kupce te su prvi, tog 28. prosinca, počeli sa štrajkom koji se ubrzo pretvorio u nasilne prosvjede u najmanje 50 naselja i gradova.