Dojave o bombama diljem zemlje, nepoznati počinitelj i motiv, sve to stvara nelagodu kod građana, a posebno djece zato što se već drugi tjedan evakuiraju brojne škole i druge ustanove. Cilj bombaša nije postaviti bombu i javiti da je to učinio. U takvim slučajevima policija obično dobiva informacije od uskog kruga oko počinitelja, nakon čega može pravovremeno reagirati, rekao nam je stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila. Prema onome što je do sada vidio, dosadašnje dojave imaju za cilj uznemiravanje.
- Ovakve dojave stvaraju nelagodu, ali ne predstavljaju stvarnu opasnost - navodi Cvrtila.
Val lažnih dojava o eksplozivnim napravama postavljenima u školskim ustanovama koji se širi Hrvatskom posebno utječe na učenike, upozorila je psihologinja Mirjana Nazor.
- Iako su u prvom valu neki možda bili i sretni što nema nastave, nastavi li se ova praksa, to stvara nelagodu, napetost i nervozu. Postavlja se pitanje zašto to netko radi i s djecom bi trebalo razgovarati o tome jer oni imaju razvijenu maštu i mogu zamisliti svašta što može biti jako opterećujuće - rekla je Nazor.
Osim ovoga, problem je i izostanak nastave jer se bliži kraj godine, posebno za maturante.
- To stvara veliku nervozu i pritisak - napominje psihologinja.
Cijela situacija ne djeluje joj kao privlačenje pozornosti.
- Čini mi se da ovo pripada drugoj kategoriji, ne samo privlačenju pozornosti. Pročitala sam argumentaciju koja mi ima smisla, a to je da je riječ o skretanju pozornosti, odnosno da se ovim želi fokus policije prebaciti na dojave o bombama u školama kako se ne bi bavili drugim poslovima - rekla je psihologinja.
Policija ovako nema vremena, primjerice, baviti se drugim kaznenim djelima jer je raspoređena po školama i objektima koji su zaprimili dojave o bombama, a znamo da ih nema dovoljno.
- Da je riječ o privlačenju pozornosti, možda bismo imali dojave u nekoliko škola i to bi stalo. Mi imamo dojave u cijeloj zemlji, u više gradova i u pitanju su različite ustanove. Mislim da to nije više nekakva dječja igra, nego da je pozadina skroz drukčija. Je li ona politička, zločinačka ili neka treća, teško je to procijeniti - rekla je Nazor.
O psihološkom profilu teško je govoriti jer se ne zna puno o onome tko stoji iza svih ovih dojava.
- Može biti od želje da se makne fokus policije s kaznenih djela do bolesnika koji se na ovaj način iživljavaju, ali to nisu oni koji traže samo pozornost, nego imaju i neku drugu pozadinu - zaključila je psihologinja Nazor.
Temeljem razmišljanja sigurnosnog stručnjaka i psihologinje, donosimo četiri moguća psihološka profila počinitelja.
Prvi je kriminalni profil, koji odgovara tezi o skretanju policijskog fokusa. To je hladna, proračunata osoba ili skupina koja na dojave gleda kao na operativni alat. Za njega škole nisu cilj, već sredstvo za stvaranje "sigurnosnog vakuuma" u kojem on, dok je policija rastegnuta na terenu, nesmetano odrađuje kriminalne poslove.
Drugi je profil osobe ili skupine s kompleksom svemoći. Riječ je o onima koji u stvarnom životu pate od osjećaja beznačajnosti, što kompenziraju u digitalnom svijetu. Njegovo pogonsko gorivo je osjećaj apsolutne kontrole. Činjenica da jednim klikom miša može isprazniti stotine škola u njemu izaziva trijumf. Uživa biti "tajni lutkar" koji upravlja sudbinama tisuća ljudi iz udobnosti naslonjača.
Treći tip počinitelja može se opisati kao mrzitelj sustava. On posjeduje visoke tehničke kompetencije, ali ih koristi za dokazivanje krhkosti države. Ne želi novac, već želi poniziti institucije i pokazati da su nemoćne pred njegovom anonimnošću. Za njega su dojave test sustava, a djeca koja bježe iz učionica samo "uspješan rezultat koda".
Četvrti profil je operativac hibridnog rata. Ako dojave dolaze izvan granica, profil se mijenja u profesionalnog operativca čiji je zadatak destabilizacija društva. Njegov motiv je sijanje kronične nesigurnosti i nepovjerenja u vlast. On ne staje jer je njegov zadatak održavati stanje stalne napetosti, iscrpljujući mentalno zdravlje nacije.