Povodom afere s otpadom u Gospiću, ponavljamo reportažu novinarke Bojane Mrvoš o Gospiću i Josipu Milinkoviću, 60-godišnjem umirovljenom časniku Hrvatske vojske.
Odande sam, pogledajte gore na vrh silosa, protuavionskim mitraljezom u ratu branio Gospić, jednom nas je tenk pogodio, neprijatelj je bio jako blizu. Sad je još i bliže, u ovom smeću dolje. Branit ću grad i opet..., govori nam Josip Milinković, 60-godišnji umirovljeni časnik Hrvatske vojske, poznati gospićki maratonac, ekološki aktivist i muzičar. I ponovno branitelj svoga grada, ovaj put u borbi protiv tisuća i tisuća tona opasnog otpada koji, skriven iza ograde i razasut po šumi, stoji unutar kompleksa nekadašnjeg Poljoprivredno-prehrambenog kombinata Velebit u Gospiću.
Tu je veliki dio od ukupno 35 tisuća tona otpada, zbog kojega je 13. veljače u Europolovoj i Uskokovoj akciji privedeno 13 osoba. Nekad je, kaže nam Milinković, u ovom kombinatu radilo više od tisuću lokalnih ljudi, proizvodila se hrana, a zadnjih se godina tu drži opasan otpad. Još nije poznato čega sve u ovim balama i razasutog po šumi ima, no gospićki gradonačelnik Darko Milinović ljude uvjerava da je voda koju piju sigurna i čista. Zamolili smo Grad stručna izvješća o tome, čekamo odgovore. Kako nam je jučer poslijepodne rečeno u Milinovićevu uredu, gradonačelnik je u velikoj gužvi, danas pak na putu, pa ostaje nepoznato kad će odgovor stići.
Zašto umjesto njega ne mogu odgovoriti stručne službe, nije poznato. Oko 500 građana, zabrinutih za svoje i zdravlje svoje djece i unučadi, okupilo se ispred PPK Velebit u subotu na prosvjedu u organizaciji inicijative “Spasimo Gospić”, koju predvodi 25-godišnji Mihael Podnar, student povijesti. Ima točno onoliko godina koliko je Josip Milinković imao u ratu, kad je s ovoga mjesta branio Gospić. Međusobno upoznajemo Milinkovića i Podnara, dosad se nisu znali.
- Tvoj je otac Milan, nije li? Bio sam mu zapovjednik u ratu - govori Josip Mihaelu dok si pružaju ruku, zatvarajući i taj mali, ali itekako simboličan krug.
Došao je i bračni par Nikola i Radmila Milinović, i oni su dio inicijative koja će se, najavljuju, boriti protiv ovakvog zagađenja grada i okolice.
- U Gospiću sam rođen, proveo sam ovdje prvih deset godina života, a onda smo se odselili u Kanadu. Vratio sam se prije 15 godina - priča nam Nikola.
Govori i kako ga je na ekološki angažman ovdje ponukao ekocid na Niagari 70-ih godina, kad je savezna država New York tamo odlagala opasan otpad, zbog kojega su ljudi obolijevali od raka, djeca se rađala s deformitetima, da bi na kraju bilo iseljeno tri tisuće obitelji. Nikad se više stanovništvo u taj gradić nije vratilo. - Ako se ovdje bude moralo iseliti i tisuću ljudi, pored tisuća i tisuća koji su već otišli, bit će to za nas i demografska, a ne samo ekološka katastrofa - zabrinut je Milinović.
U Lici je nekad živjelo 200.000 stanovnika, danas ih je jedva 40.000, kaže Milinković. Samo je u zadnjih desetak godina iz Gospića otišlo nekoliko tisuća ljudi. Po površini, Gospić je, tako mu tepaju, “najveći grad u Europi”, no kad su ljudi u pitanju, oni koji doista čine neki grad, to je daleko od najvećeg.
Obilazimo bivši kombinat, u kojemu se 2021. smjestila tvrtka privedenih Varaždinaca Josipa i Monike Šincek. U priopćenju koje su tad prenijeli mediji, “glavni segment poslovanja odnosi se na proizvodnju burobrana i bukobrana te mobilnih kuća od recikliranih materijala, za što su supružnici Šincek osvojili zlatno odličje za inovatorstvo”. Proizvodnje tu više nema, nema nikoga tko ovaj otpad čuva ili ga analizira. Pored nas je jedanput prošla policija u autu, skrenuli su dalje. Po tlu primjećujemo smrvljenu šarenu plastiku, sa strane je velika jama ispunjena vodom i blatom, uokolo se vide sasušena stabla.
Suha stabla se naziru i iza kombinata, tamo gdje se otpad bacao.
- Tu trava više ne raste - kaže gospođa Radmila.
I u pravu je. Svi su prozori na staroj tvornici zabarikadirani, za oko nam sa strane zapinje i kućica, naljepnica na njoj kaže da je došla iz Poznanovca kraj Bedekovčine, gdje su također otkrivene 4500 tona opasnog otpada. Tamo su “mali” ljudi, građani, još prije šest godina počeli upozoravati na otpad usred Poznanovca, pisali nebrojeno puta inspekcijama, ali ništa se nije događalo sve donedavno. Ovdje, na samo 200 metara od kombinata punog smeća, teče rijeka Lika, tu su i rasadnici, preko puta obiteljske kuće.
- Želimo da se sve ovo što prije sanira - poručuje Podnar i za subotu najavljuje novi prosvjed građana.
- Ne želimo da nam se ovo događa u ovako lijepoj ličkoj prirodi - govori Nikola Milinović.
Kako stoji u priopćenju Uskoka, osnovano se sumnja da su od početka 2022. do 30. rujna 2024. u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu organizirani uvoz mljevenog plastičnog i drugog mješovitog otpada od dobavljača iz Slovenije i Italije te dovoženje medicinskog i drugog mješovitog otpada od dobavljača iz Hrvatske. To se zakopavalo u tlo te zgrtalo zemljom i šljunkom, a dio mljevenog plastičnog otpada u rastresitom stanju, koji dijelom sadrži štetne i opasne tvari, odlagao se na otvorenom u Gospiću. Plastični i medicinski otpad u rastresitom stanju odbačen je na otvoreno kraj Gospića. Preko puta starog kombinata u kojem je ovaj otpad živi nastavnica informatike Željka Šikić (49). U toj je kući rođena i odrasla, danas je tu sa suprugom i dvoje djece te s majkom. Jedno dijete ima autizam, Željka je u velikom strahu za sve njih.
- Ni rat me nije odavde mogao otjerati, roditelji su me tad gotovo silom smjestili u Rijeku, u kojoj sam izdržala godinu dana i vratila se kući. U ratu sam izgubila i starijeg brata, poginuo je, ali me ni jedna tragedija odavde nije otjerala. Ova bi mogla jer se bojim za zdravlje djece. Vodu iz slavine i dalje ne pijemo, koliko god nam govorili da je zdravstveno ispravna, bojimo se - kaže nam gospođa Željka.
Sjeća se kamiona koji su dolazili nešto istovariti ili utovariti, sve bi se događalo rano ujutro, ali iza paravana, vagona poredanih na pruzi.
- Čak smo suprug i ja gledali često tu kućicu od recikliranog materijala, jedna jedina je stajala vani, zanimalo nas je da kupimo jednu takvu. Ali kad su taj primjerak donirali u Petrinju nakon potresa, novih vani više nije bilo - kaže gospođa Željka, nekadašnja razrednica Mihaela Podnara.
Mali je to krug velikih ljudi koji žele nešto poduzeti. Željka je ušla u novu, ad hoc osnovanu inicijativu “Gospić je naš dom”, koju potpisuje 16 Gospićana različitih struka - geodeti, kemičari, povjesničari, medicinari...
- Poslali smo apel nadležnima i dosad prikupili 1000 potpisa građana. Tražimo konkretne podatke: koja vrsta i kolike su količine nepropisno odložene na području Gospića, na kojim lokacijama, kakva je trenutna kakvoća zraka, vode i tla, a zahtijevamo i da što prije počne izrada elaborata sanacije otpada - kaže geodetkinja Daria Došen iz inicijative i dodaje: “Ovo je prvi put od rata da su se Gospićani probudili, svima se prelila čaša”.
Istupaju ljudi koji rade izvan politike, iz svih su sfera, različitih struka, zabrinuti za budućnost. Pokazujući nam kartu, povjesničar Ivan Brlić iz inicijative s nama se čudi kako je stari pogon, unutar kojega je opasni otpad, završio u Naturi 2000, ekološkoj mreži Hrvatske. Baš se jasno vidi kako “iskače” duboko u nju, omeđen zidovima kombinata. Kako stoji u zahtjevu inicijative, ako podaci o otpadu još nisu poznati, traže da se angažiraju ovlašteni laboratoriji za forenziku okoliša i žurno provedu analize kako bi se utvrdilo razmjere štete i postojećeg rizika za zdravlje Gospićana. Medicinski otpad, navode, može uključivati i zarazni otpad, farmaceutski, citotoksični i ostali.
- Imamo pravo znati kojim je otpadom i u kojoj mjeri izloženo i ugroženo naše zdravlje - kažu Gospićani.
Njihov je gradonačelnik Darko Milinović, liječnik po struci, u utorak na konferenciji za novinare rekao da Gospićani piju zdravu vodu, vodu bez radioaktivnih ili kancerogenih tvari. Nalaz kojim bi to i posvjedočio crno na bijelo nije pokazao, pa smo Grad pitali za njega i očekujemo odgovor. Prije četiri dana Milinović je izjavio kako “nema mjesta za amaterizam”, na opasku kako su neki građani amaterskim uređajima za radioaktivnost obilazili otpad i ustanovili “crvene točke”.
- Dao sam nalog da se istraži radioaktivnost vode, teški metali također, da se ispita ne samo uobičajena kakvoća vode, već i radioaktivnost, teški metali i kancerogenost. Građani će vrlo brzo znati žive li u okolnostima koje im ograničavaju život - rekao je Milinović prije nekoliko dana.
Jučer je sve te nalaze, kako je konstatirao, već imao, očekujemo da nam ih i pokaže.
“Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan”, početak je pjesme “Igračka vjetrova” Tina Ujevića koju je Gospićanin Josip Milinković sam uglazbio. Samo, ovdje ne žele i neće biti mirno nesretni, nego će ustrajati na svojim akcijama kako bi ostvarili ljudsko pravo na siguran i čisti okoliš, kažu nam.