Samo želim doći kući i zagrliti i poljubiti moju djecu, mjesec dana staru Janu, šestogodišnjeg Roka i supruga Josipa. Vidim ih samo na mobitelu. Jana je mala i prekrasna, a Roko mi samo govori da mu nedostajem i plače, polako nam je jučer govorila Sanja Friščić (34), hrabra rodilja iz okolice Varaždina koju su liječnici KB Dubrava doslovno vratili u život.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Tri dana nakon poroda 20. travnja 2021., covid pozitivnoj Sanji stanje se naglo pogoršalo i iz varaždinske bolnice hitno je prebačena u Zagreb. Nakon deset dana agonije i borbe za život, Sanja se oporavlja na kardiokirurškom Zavodu KB Dubrava.
- U varaždinsku bolnicu dovezena sam i hospitalizirana 19. travnja zbog visokog tlaka u 38. tjednu trudnoće. Liječnik mi je rekao da sam pozitivna na koronu i šokirala sam se, jer sam se jako pazila, nisam nikuda izlazila i još ni danas ne znam gdje sam pokupila virus. U noći, 20. travnja rodila sam zdravu curicu Janu. Pustili su me kući, a dva dana kasnije počela mi je rasti temperatura, bila je više od 40 stupnjeva. Suprug je zvao Hitnu pomoć, no oni su rekli da ne voze covid pacijente i da me sam doveze. Budući da se i on testirao i bio pozitivan, iznio me iz kuće do auta jer nisam mogla stajati na nogama. Dovezao me u varaždinsku bolnicu, zaprimili su me, stavili na infuziju i doveli na odjel i ja vam se više ničega ne sjećam – ispričala nam je Sanja koja ne nalazi dovoljno riječi da zahvali požrtvovnim liječnicima i medicinskom osoblju što su joj spasili život. A situacija je bila zaista dramatična.
- Ona je iz Varaždina dovezena kod nas i smještena u primarni respiracijsko- intezivistički centar. Tri dana bila je dolje na respiratoru i stanje se sve više pogoršavalo. Dva puta anesteziolozi su je skidali i vraćali na respirator. Shvatili smo da respirator više nije dovoljan te da je jedina šansa bila postavljanje ECMO uređaja. Kolege dr. Josip Varvodić, dr. Savica Gjorgievska i ja prebacili smo je na ECMO, a nadzirali su je perfuzionisti vmt Marko Sentić, Ružica Mrkonjić i anesteziologinja Nataša Sojčić. Čim smo je stavili na ECMO, počela joj se popravljati razina kisika u krvi. Uz protuvirusne lijekove, nakon 10 dana počela je samostalno disati – rekao nam je doc. Rudež dodajući da se njihova brza reakcija pokazala ispravnom i spasonosnom.
POGLEDAJTE VIDEO
A silnu zahvalnost prema doc. Rudežu i ekipi koja se izborila da njegova djeca ne izgube majku osjeća i Sanjin suprug Josip. I njemu se posljednjih mjesec dana pretvorilo u kaos, balans između brige za djecu i strepnje za suprugu čiji život visi o niti, a kojoj ne može pomoći. U utorak joj je prvi puta čuo glas i shvatio kako je blagoslovljen što je nije zauvijek izgubio.
- Baš sam se s Janom vratio od doktora. Danas ima točno mjesec dana, dobila je kilogram i liječnik je jako zadovoljan kako napreduje – veselo nam je jučer govorio Josip.
Morali su je reanimirati
Budući da je ostao sam s tek rođenom bebom i šestogodišnjim sinom, u pomoć su mu priskočile bake.
- Dva dana nakon što se žena s Janom vratila iz rodilišta, dobila je visoku temperaturu. Zvao sam Hitnu pomoć i rekli su mi da joj dajem lupocet, a ako temperatura ne padne, da je odvezem u bolnicu. Temperatura nije padala, već je počela prelaziti 40 stupnjeva. Podigao sam je na ruke i odnio do auta. Bila je jako loše i jako slaba. Dovezao sam je na internu u varaždinsku bolnicu, no nisam mogao biti s njom, jer sam i ja bio covid pozitivan. Liječnici su joj izvadili krv, shvatili su da joj je strašno pao kisik u krvi. Vidjeli su joj i sjenu na plućima i rekli da će ostati u bolnici. Prvo je bila na devet litara kisika, potom na 15 – prisjetio se Josip tih kritičnih dana.
Stalno je bio na telefonu i pokušavao saznati razvoj situacije s njegovom suprugom. Saznao je da joj je srce stalo i da su je morali reanimirati. Završila je na kirurškoj intenzivnoj.
U život ga je vratio suprugin prvi SMS u kojem ga je pitala kako su djeca i kako je on. Tada je znao da se njezino zdravstveno stanje popravlja.
- A kada me u utorak nazvala i kada sam joj napokon čuo glas nakon mjesec dana... Jako lijep osjećaj. Rekao sam joj da je Jana divno dijete, da dobro napreduje, lijepo spava i da nam svima nedostaje, a posebno Roku. Jako je tužan, nedostaje mu mama i baš kad je na HRT-u gledao prilog o Sanji, rasplakao se i pitao: Tata, hoće li mama doći doma? Zagrlio sam ga i rekao da hoće. I svi zajedno jedva čekamo taj dan – rekao nam je Josip sretan što su dani strepnje i borbe za život iza njih i beskrajno zahvalan požrtvovnim liječnicima KB Dubrave koji su za to zaslužni.