Prosječna koncentracija mikroplastike u Jadranu iznosi oko 250.000 čestica po četvornom kilometru. Prema mjerenjima Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković, broj katkad doseže i 600.000.
- Ako uopće nađemo jedan komad, to je minus. Znači da je prisutna, bila bi najbolje da nema niti jednog komada. Do sada, sve uzorke koje sam odradio su imali mikroplastiku. Ne postoji uzorak do sada koji sam obradio a da nije imao mikroplastiku - rekao je Victor Stinga Perusco iz IRB-ovog centra za Dnevnik Nove TV.
Broj raste gotovo svakodnevno, a velik dio oku nevidljivih vlakana stiže i od kućanstava nakon pranja rublja. Ulazi u organizme riba, a onda i u naš organizam putem prehrane. Utjecaj na zdravlje, kažu znanstvenici, još nije dovoljno istražen.
Podsjetimo, znanstvenici IRB-a su još povodom Svjetskog dana zaštite okoliša, 5. lipnja, poručili da je znanost ključ rješenja protiv ovog sve većeg problema. Pod geslom kampanje #BeatPlasticPollution, tada su rekli kako više od 11 milijuna tona plastike godišnje završi u svjetskim vodama, dok se dodatnih 13 milijuna tona nakuplja u tlu, uz ozbiljne posljedice za ekosustave i zdravlje ljudi.
Osim u Rovinju, problemom mikroplastike bave se i na Zavodu za istraživanje mora i okoliša u Zagrebu. Među projektima je i PlastOrgAnoTox, gdje se u rijeci Krki analiziraju učinci mikroplastike na ribe i dagnje, a poseban fokus je na tome prenosi li se plastika unutar organizama.
Druga istraživanja koriste napredne računalne modele kako bi se predvidjeli ekološki troškovi plastike i njezin utjecaj na rast, metabolizam i reprodukciju organizama.