Evakuacija savezničkih vojnika koji su bili odsječeni i opkoljeni u Francuskoj između svibnja 27. do 4. lipnja 1940. godine dan danas se spominje kao jedan od najvećih pothvata Saveznika.
Svibanj 1940. Njemačka vojna sila je nezaustavljiva. Belgija je potpisala predaju i savezničkim postrojbama prijeti uništenje.
Oko 400 tisuća vojnika iz Belgije, Britanije i Francuske povlači se prema francuskoj luci Dunkirk (Dunkerque), jedinom mjestu s kojeg bi mogli biti evakuirani u Veliku Britaniju.
Vojnici dolaze do gradića na obali Atlantskog oceana, ali moraju čekati na evakuaciju. Savezničke snage pokušavaju usporiti napredovanje njemačke vojske. Winston Churchill kao premijer preuzeo je vodstvo zemlje samo dva tjedna ranije i nalazi se u najgoroj situaciji u životu.
S jedne strane zarobljene vojnike čeka smrt u moru, dok ih s druge strane gledala njemačka vojska u ofenzivi.
Čudo kod Dunkirka
I kada se očekivalo da će Nijemci doslovce samljeti savezničke snage, Hitler je 24. svibnja donio kontroverznu odluku o kojoj povjesničari i danas ne prestaju raspravljati, a to je da se tenkovi zaustave tik pred Dunkirkom i prepustio Luftwaffeu (njemačkim zračnim snagama) da uništi neprijatelja u stupici.
Dva dana kasnije pokrenuta je evakuacija koja se odvijala u dramatičnim uvjetima rastućeg pritiska s kopna i neprekidnim napadima iz zraka.
- Ništa nego samo čudo može sada spasiti britansku vojsku - rekao je tada general Alan Brooke britanskom premijeru. Čudo se i dogodilo, a čitava operacija kasnije je i nazvana Čudo kod Dunkirka.
Winston Churchill pozvao je tada sve koji mogu, koji imaju plovila da pomognu izvlačiti u Britaniju stotine tisuća vojnika. To je bio očajnički poziv da svatko dovoljno hrabar i opremljen krene preko mora u spašavanje.
Evakuirala ih je najčudnija flota u povijesti
Ratni britanski brodovi, trgovački brodovi, ribarice, velike i male jahte krenule su u evakuaciju. Ukupno 933 plovila od kojih oko 700 civilnih brodica. Nije se uspjela vratiti svaka četvrta. Parni brod 'Medway Queen' sedam puta je u oba smjera prošao kanal i sam spasio 7000 ljudi.
Od nešto više od 400.000 vojnika, Britanaca je zarobljeno oko 60.000, Francuza oko 50.000, poginule se tisuće i tisuće, ali je 330.000 vojnika spašeno. Izgubili su svu opremu, većinu su čak i sami uništavali da ne završi kao nacistički ratni plijen, ali je sama kralježnica antifašističkog otpora Hitleru na zapadu Europe spašena i praktično svi ti ljudi četiri godine poslije vratili su se u Francusku preko Normandije.
Churchill je tada pred britanskim donjim domom parlamenta održao svoj čuveni govor:
"Mi ćemo se boriti na plažama... Mi ćemo ići do kraja... Mi se nikad nećemo predati!"
Premda su strogo gledajući, poraz u toj bitci doživjeli Saveznici, nacistička Njemačka tijekom te bitke izgubila je jer je dopustila povlačenje tolikog broja ljudi. Imali su velike gubitke i u zraku. Britanci su izgubili 126 aviona, ali su se borili kao lavovi i srušili 156 njemačkih.
Zašto se Hitler zaustavio?
Jedan od onih koji je u najkritičnijem trenutku bio od najveće pomoći Saveznicima u evakuaciji bio je onaj tko je zapovjedio njemačkim tenkovima u naletu da pričekaju nekoliko dana.
Nekoliko je teorija. Prva je bila ta da se Hitler sam uspaničio zbog svog Blitzkrieg uspjeha, da se užasno pobojao da će mu tenkovi ostati bez dostave goriva.
Druga je da je takav strah uhvatio dvojicu njegovih generala, čiju je odluku onda moralo pobijati kompletno njemačko zapovjedništvo. Zapravo nisu mogli pogriješiti jer su zalihe ostajale na sve strane iza Saveznika.
Treća je teorija ta da je Hitler do zadnjeg trenutka vjerovao da bi mogao natjerati Veliku Britaniju na ponižavajući pakt i da s te strane nije htio rat.
Sve tri teorije imaju smisla, no najbitnije je da su Saveznici dobili dragocjenih nekoliko dana i umjesto samo 45.000 ljudi, i to po suludo optimističnim procjenama, izvukli kompletnu vojnu silu.