Čitav je svoj život Gabrijela Drndelić (63) nakon potresa u ožujku 2020. smjestila u ovih deset kvadrata hostela Arena. Soba na četvrtom katu, u njoj krevet, ormar, stol, mali električni rešo na kojemu si kuha, mali frižider, fritezica - ova je soba njezina spavaonica, njezin dnevni boravak i kuhinja, čitav njezin svijet. I tako od rujna 2020., kad je ovamo došla iz prvog privremenog smještaja u studentskom naselju Cvjetno, do danas. Od prošle godine za ovih deset kvadrata mora plaćati najamninu, sad 400 eura mjesečno, tako da joj od mirovine ostane tek 120 eura za život. Gospođa Gabrijela nikakvu pomoć od države kao oštećena u potresu više ne dobiva jer njena "kategorija" za državu ne postoji.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Desetljećima sam živjela na Langovu trgu, u stanu u kojem je moja baka još 50-ih postala zaštićeni najmoprimac sa stanarskim pravom. U tom sam stanu i ja bila prijavljena od 1986., u njemu su odrastala i moja djeca, kći i sin, tamo smo imali prijavljeno prebivalište, plaćali režije, ali kako nikad nismo uspjeli doći do vlasnika stana, nismo imali niti ugovor - priča nam gospođa Gabrijela.
Zato što o zaštićenom najmoprimstvu nije imala ugovor kad se dogodio potres, država joj više ne pokriva troškove stanovanja.
- Tek sam nakon potresa, 2021., uspjela pronaći vlasnika i potpisati ugovor, no to ne vrijedi, država za zbrinjavanje traži ugovor koji je vrijedio na dan potresa, za nju ne vrijede prijavljena prebivališta koja smo u stanu imali, plaćeni računi kao još jedan dokaz, ništa od toga - kaže Drndelić.
Ne zna hoće li ikad dobiti na korištenje neki državni stančić, a smatra da bi trebala barem na temelju ugovora koji sad ima, kroz program nevezan uz potres, program zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca.
- Borac sam čitav život i neću posustati. Djeca i prijatelji mi pomažu da ne potonem. I baš u inat tom sustavu ja ću biti dobro i nasmijano - odlučna je gospođa Gabrijela.
Mirovinu je zaradila u nekad velikom HPT-u, u kojem je, nažalost, postala "višak" pa je prije 60. godine otišla u prijevremenu mirovinu.
- Pokušavala sam pronaći drugi posao, ali sam svima bila prestara, moje im je iskustvo bilo manje važno, nevažno zapravo, važne su bile samo godine. Da mi nema djece koja mi financijski pomognu koliko mogu, ne znam kako bih izgurala mjesec - kaže gospođa Drndelić. Njezina je najveća mana, zaključuje, to što uvijek kaže ono što misli, a to se često mnogima nije sviđalo čuti.
Kako su nam na upit odgovorili iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, do kraja 2023. godine zbrinuli su sve koji su nakon potresa boravili u hostelu Arena, a koji su ostvarili pravo za stambeno zbrinjavanje temeljem Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom. Korisnici su smješteni u državne stanove ili u privatni smještaj uz stopostotno financiranje najamnine te su oslobođeni i plaćanja režija. Riječ je o korisnicima koji su u vlasništvu imali vlastitu nekretninu oštećenu u potresu, koja nije obnovljena. Za smještaj onih koji su u vrijeme potresa bili podstanari Ministarstvo nije nadležno, kažu.
Na pitanje što je, međutim, sa zaštićenim najmoprimcima, kao i s ljudima koji su prije potresa bili u najmu u državnim stanovima, a isto nisu imali ugovor, iz ministarstva Branka Bačića odgovaraju kako pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje ostvaruju i zaštićeni najmoprimci koji su na dan potresa stanovali u stanovima u višestambenim zgradama i stambeno-poslovnim zgradama koje su neuporabljive i privremeno neuporabljive te nisu podobne za stanovanje, uz uvjet da na području Zagreba nisu vlasnici druge useljive nekretnine. Odgovor se ne poklapa sa situacijom gospođe Gabrijele.