Ne mogu uopće opisati tugu koju sam osjetila čim sam pročitala vijest da je zbog multiorganskog upalnog sindroma,kao posljedice koronavirusa preminuo 11-godišnji dječak. Duboko suosjećam s roditeljima preminulog djeteta i nema te riječi utjehe u ovom trenutku. Svijet se u tom trenutku sruši, utihne. Čim sam ugledala vijest,čvrsto sam zagrlila svog dječaka i privila ga uz sebe te pomislila koliko sam sretna što je on tu sa mnom i što je živ, kazala je potresena novinarka HRT-a, Jasminka Kalčić (49) iz Pule, čiji je devetogodišnji sin krajem prošle godine prebolio MIS-c, multisistem inflamantorni sindrom, i to nakon što je bez simptoma prebolio covid.
Njezin Petar je prvo dijete u Istri i Primorju i jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji je imao MIS-c,a koji i danas osjeća posljedice. Jasminka se nerado prisjeća proživljene traume, neizvjesnosti,straha, borbe za goli život svog djeteta kojeg će i dalje liječnici redovito pratiti kroz dvomjeečne kontrole u riječkoj bolnici. Međutim, svojim proživljenim iskustvom želi pomoći roditeljma da obrate pozornost na simptome koji se u tom slučaju javljaju, sušaju svoj instinkt i učine sve kako do ovakvih fatalnih posljedica ne bi došlo.
Priznaje kako je u vrijeme teške agonije imala veliku potporu kolegica novinarki koje su ju povezale sa svojim prijateljicama,vrhunskim liječnicama u Londonu i Danskoj. One su infektologinje koje su putem društvenih mreža primile fotografije Jasminkinog djeteta zajedno sa opisanim simptome te reagirale i uputile ju da bi to mogao biti taj sindrom.
"Tada sam prvi puta u životu čula za MIS-c sindrom. Išla sam "guglati", što prvo čovjek napravi a liječnici baš i ne vole. Međutim, kada je nepoznata stvar u pitanju, to jednostavno moraš napraviti. Informirajući se preko interneta vidjela sam djecu u SAD-u koja su slično izgledala kao moje dijete i kada sam pročitala simptome i dublje razmislila, rekla sam sebi "Ajmo Bože" napraviti taj test na antitijela, bez obzira što je moje dijete dva puta bilo negativno na koronavirus. Liječnici su me na koncu poslušali, napravili test na antitijela i to je jedini način da se nađe multiinflamantorni sindrom. Tek tada su znali kako moje dijete liječiti", rekla je.
Dodaje da je točno da kawasaki sindrom koji je godinama poznat u medicini ima slične simptome kao taj sindrom, ali nije ista stvar i postoje razlike.To liječnici znaju. Liječenje je hvala Bogu slično, imunoglobulinima. Upitno je kroz godinu dana, koliko će se djeca oboljela od MIS-c pratiti kroz kontrole kao i moj Petar, može li se, ako se nema dijagnoze sindroma,pratiti na isti način kao dijete oboljelo od kawasakija. Preporučujem kao majka svima koji sumnjaju, koji prolaze slično što sam i ja prošla, da posumnjaju i reagiraju. Živimo u covid dobu. Najlakše je napraviti taj test, pa ako je negativan-odlično! Dalje se onda rade pretrage na razne na viruse, kawasakije...na štogod"ispričala je. Međutim, ako je test na antitijela pozitivan a dijete je prije toga bilo negativno na covid, tek tada se ima ispravna dijagnoza koja je, kaže, na žalost još uvijek "enigma".
"Kontaktirala me jedna majka iz Srbije koja je rekla da ako doslovce niste životno ugroženi neće se napraviti test na covid a kamoli na antitijela. Nakon što sam javno izašla sa svojim iskustvom,puno me ljudi kontaktiralo. Pomoći svojim iskustvom naopravio bi bilo tko"smatra. Covid je i danas prilična nepoznanica, što se vidi i po mutacijama. Ono što se događa nakon covida je još veća "enigma".
Jasminka se prisjetila svih simptoma svog djeteta koje je danima prolazilo pravu agoniju ali je danas,na sreću, uz majku i svog bracu. I dalje ima posljedice, no one su napram borbe za goli život koju je mališan prošao, neznatne. "Simptomi su: iznimno visoka temperatura do 40 stupnjeva Celzijevih, koja traje nekoliko dana bez nekog, roditelju objašnjivog razloga. Puno njih mi je reklo da je možda u pitanju neka alergija ali ja sam znala da moje dijete nije alergično. Ako dijete dobije crvenilo, neobičan osip po tijelu koji šeta po tijelu, ako povraća bez nekog osobitog razloga (da znate da se nije primjerice otrovao), ima neobičnu drhtavicu, ne spava,ne reagira na podržaje, ne može sklopiti glavu prema koljenima i ima suha usta. Prsti na rukama i nogama su blago otečeni, javlja se crvenilo noktića. Tako je sve počelo. Onda se situacija pogoršava i dijete jednostavno obamre,ne može uzimati tekućinu, ne jede, ne komunicira i postane "mrtvo tijelo". To je već trenutak kada roditelj s djetetom već treba biti u bolnici", prisjetila se Jasminka simptoma njezinog mališana.
Preporučila je svima koji su u sličnoj situaciji da se jave liječnicima i imaju povjerenja u njih ali i da slučaju svoj instinkt i idu do kraja. "I liječnicima je moja situacija bila prvi susret s tim, ali sam gorljivo inzistirala na testu na antitijela. Sigurna sam da oni danas drugačije reagiraju, zato što imaju već nekoga na kome su simptome vidjeli. Ti simptomi su zbunjujući i to je točno. Najprije podsjećaju na običan virus. Ali kako se stanje djeteta pogoršava simptomi podsjećaju na spomenuti kawasaki. Ako postoje simptomi kao kod mog djeteta,treba se učinti test na antitijela. Nisam liječnica, ali ne treba ovo shvatiti olako jer je to najveća zamka"rekla je.
Danas je njezin Petar relativno dobro, a prva kontrola bila je nedavno. Nalazi su mu dobri. Na kontrole će redovito ići svakih dva mjeseca, ali je Jasminka primijetila da je još uvijek slabašan. Brzo se umara, pogotovo od kada je krenuo u školu. Ne smije raditi tjelesni niti ikakva tjelesna opterećenja. Dječak još uvijek ima povremene nesanice i kako majka primjećuje, na večer mu se na ušima javi crvenilo. Kaže da nije zbog toga zabrinuta i da ima povjerenja u liječnike.