Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Split prva u Hrvatskoj za tjedan dana kreće s grupnim programom psihološke podrške ženama koje se suočavaju s neplodnosti, a sve kako bi im, osim medicinskih tretmana, pružili i brigu o njihovome mentalnom zdravlju. Prije tri godine na Klinici su prvo pokrenuli individualan program psihološke pomoći, a sad je došlo vrijeme za novi vid podrške ženama koje vode tešku životnu borbu.
U Hrvatskoj je oko 15% parova suočeno s problemom neplodnosti. Uglavnom je riječ o jednakom udjelu neplodnih muškaraca i žena, no sve je veći porast muške neplodnosti. Oko 100.000 osoba u Hrvatskoj je neplodno, a manje od 10.000 parova godišnje ulazi u postupke medicinski pomognute oplodnje (MPO).
'Imaju potrebu čuti iskustva drugih'
Splitska psihologinja Karla Babić u razgovoru za 24sata otkriva kako se ideja za grupnu podršku rodila upravo na inicijativu pacijentica.
- Cijelo vrijeme pružamo individualnu psihološku podršku ženama, ali ovo je prvi put da pokrećemo grupni program. Kroz njega ćemo zajednički prolaziti različite teme vezane uz neplodnost i emocionalne teškoće koje ona nosi. Žene će i dalje moći dolaziti individualno, ali pokazala se velika potreba da čuju iskustva drugih žena i dobiju podršku od osoba koje prolaze isto što i one - objašnjava Babić.
Dodaje kako žene često govore da ih okolina ne može razumjeti, bez obzira na podršku obitelji i prijatelja.
- Često čujemo da se osjećaju usamljeno i neshvaćeno. Ljudi iz najbolje namjere daju savjete poput 'opustite se', 'mladi ste', 'dogodit će se kad se najmanje budete nadali', ali takve rečenice zapravo dodatno pojačavaju osjećaj nerazumijevanja i umanjuju njihov problem - kaže nam psihologinja.
Ističe kako se u našem društvu majčinstvo i dalje često promatra kao očekivani životni cilj, zbog čega problemi sa začećem kod mnogih žena izazivaju snažne emocionalne reakcije.
- Vrlo često dolazi do osjećaja tuge, krivnje i srama, a kasnije i do anksioznih i depresivnih stanja, socijalnog povlačenja i smanjenog osjećaja svrhovitosti. Žene se počnu osjećati kao da ne uspijevaju ostvariti nešto što društvo smatra "prirodnim" i očekivanim - govori Babić.
'Često ne traže pomoć nakon dijagnoze'
Neplodnost snažno utječe i na partnerske odnose.
- Parovi se često toliko fokusiraju na začeće da ponekad izgube povezanost i bliskost. U nekim trenucima dolazi i do međusobnog okrivljavanja ili razmišljanja o prekidu veze. Nisam u praksi imala par koji se zbog toga razveo, većina uspije savladati krize tijekom procesa medicinski pomognute oplodnje, ali takve misli znaju postojati - kaže.
Ističe kako žene često ne traže pomoć odmah nakon dijagnoze nego tek nakon više neuspjelih pokušaja MPO-a, kad postanu emocionalno iscrpljene.
- Tad se više ne mogu nositi s osjećajem bespomoćnosti i razočaranja. Rijetko se jave odmah pri suočavanju s dijagnozom, iako bi upravo tad bilo važno pružiti psihološku podršku kako bi se ojačala psihološka otpornost i lakše nosilo s neizvjesnošću koju neplodnost nosi - objašnjava.
Kroz terapijski rad, kaže, cilj je ženama pomoći da razumiju vlastite emocije i vrate osjećaj kontrole nad svojim tijelom i životom.
- Radimo na tome da suzbijemo osjećaje krivnje i srama te da ih normaliziramo. Važno je da žene razumiju kako emocije koje osjećaju nisu znak slabosti ili mentalne bolesti nego normalna reakcija na vrlo teško životno iskustvo. Pomažemo im razviti strategije suočavanja i pojačati kapacitete za nošenje s tim emocijama - govori Babić.
Na pitanje kako okolina može pomoći ženama koje prolaze kroz neplodnost, psihologinja odgovara da je najvažnije slušati.
- Najbitnije je pokazati razumijevanje i dati do znanja da smo tu za njih. Ne treba postavljati dodatna pitanja ni nuditi savjete koje nisu tražile. Nekad je dovoljno samo saslušati ih i priznati da prolaze kroz nešto teško - dodaje.
Osim dijagnostičkih postupaka i liječenja, žene se, kaže, često suočavaju s intenzivnim emocionalnim iskustvima poput tuge, neizvjesnosti, frustracije i osjećaja izoliranosti.
- Dugotrajnost procesa i ponavljani pokušaji dodatno mogu opteretiti psihu, kao i partnerske i socijalne odnose - kaže Babić.
Program je, dodaje, osmišljen kao grupni rad u sigurnom i podržavajućem okruženju, gdje pacijentice imaju priliku dijeliti iskustva, razvijati strategije suočavanja sa stresom te jačati osobne resurse.
- Sad smo prikupljali pacijentice za prvu grupu, koja počinje krajem svibnja. Susreti će biti svaki tjedan u prostorima Klinike, trajat će osam tjedana, od početka u poslijepodnevnom terminu, a polaznice trebaju imati D1 uputnicu (sve informacije mogu dobiti na e-mail adresu gin.psiholog@kbsplit.hr) - poručuje Babić.
'Sretna sam radi ove grupe'
Razgovarali smo i s pacijenticom koja je već polazila individualan program psihološke podrške u KBC-u Split.
- Pet godina suprug i ja pokušavamo dobiti dijete. Kad smo se tek vjenčali, nismo htjeli odmah postati roditelji, željeli smo putovati, uživati i nakon dvije godine braka osjećali smo se spremni za bebu. Mislili smo da će se to dogoditi spontano, prirodno, kao većini ljudi oko nas. Nisam mogla ni zamisliti da ćemo se godinama boriti. Iza nas je pet godina pregleda, hormona, postupaka medicinski pomognute oplodnje i bezbroj negativnih testova na trudnoću nakon čega imaš osjećaj da ti se srce raspada u stotine komada - počela je priču za 24sata 36-godišnjakinja iz okolice Splita.
Upravo je ona jedna od žena koje su do sada dolazile u KBC Split na individualne razgovore kod psihologinje na Klinici za ženske bolesti i porode. Sretna je što su žene iz Splita i okolice dobile takvu mogućnost jer već joj je, kako kaže, bilo dosta sama se nositi s tugom, ljutnjom i osjećajem bespomoćnosti.
- Najgore je što ti život postane podijeljen na cikluse. Živiš od mjeseca do mjeseca. Više ne gledaš mjesece po godišnjim dobima nego po ovulacijama, vađenju krvi i datumima transfera. Svaki mjesec se nadaš, a onda se pojavi negativan test. Raspadneš se pa se opet digneš i tako u krug - govori nam.
Pet godina prati ovulaciju, planira točne dane za intimne odnose, bode se injekcijama i čeka te dvije crtice na testu za trudnoću.
- Ljudi misle da je dovoljno 'opustiti se'. Onaj tko ovo nije prošao ne zna da seks više nije spontan nego dio rasporeda, a sve to ostavlja ožiljke na odnosu sa suprugom. Osjećam se kao da me vlastito tijelo izdalo u nečemu što bi trebalo biti prirodno. Grozno mi je priznati da sam postala ogorčena. Obožavam svoje prijateljice i zaista su mi velika potpora, ali moram priznati da me svaki put zaboli kad mi kažu da su trudne. Naravno, istodobno sam i sretna zbog njih, a zbog takvih izmiksanih osjećaja dugo sam mislila da sam loša osoba i zato mi je psihološka pomoć zaista dobro došla - ističe.
Jedan dan osjeća tugu, drugi ljutnju, pa se javi zrno nade nakon postupka medicinski pomognute oplodnje, pa nakon neuspjelih pokušaja dolaze naleti razočaranja i jada.
- Najusamljeniji dio je taj što moraš funkcionirati normalno dok ti se cijeli unutarnji svijet vrti oko jedne jedine želje. Odeš na posao nakon negativnog testa kao da se ništa nije dogodilo. Sjediš na kavama i slušaš priče o tuđoj djeci dok se boriš da ne zaplačeš. Navečer legneš u krevet i pitaš se koliko još možeš izdržati. No i suprug i ja vjerujemo da ćemo postati roditelji i ne odustajemo. On mi je definitivno najveća podrška, iako smo prošli i krize, ali volimo se i tu smo jedno za drugo - zaključuje.
100.000
osoba u Hrvatskoj je neplodno, jednak je udio neplodnih muškaraca i žena
10.000
parova godišnje ulazi u postupke medicinski pomognute oplodnje (MPO)
8
tjedana na Klinici za ženske bolesti i porode odvijat će se grupni programi podrške ženama