Nije važno samo pitati se koliko ima djece, nego treba pitati i kako su ta djeca, upozorili su Ivica Rubil, Paul Stubbs i Siniša Zrinščak s Ekonomskog instituta u radu pod nazivom “Dječje siromaštvo i strategije nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj”.
Siromašna kućanstva s djecom procjenjuju da bi im trebalo barem 80 posto više novca po članu obitelji kako bi mogli zadovoljiti osnovne potrebe. Naime, od 200 do 300 tisuća djece u Hrvatskoj živi u siromaštvu, prema različitim procjenama i kriterijima. Ta djeca nemaju osnovne potrepštine, a otežano im je i obrazovanje.
- U istraživanjima čimbenika povezanih sa siromaštvom, zaposlenost odraslih članova obitelji pokazuje se kao ključan čimbenik, a obrazovanje je ključna odrednica zaposlenosti.
Obrazovanje ima i druge važne učinke za pojedince, osim materijalnih. Obrazovanije osobe su u prosjeku zdravije, a kontrola nad vlastitim životom je značajan čimbenik razine stresa, koji loše utječe na zdravlje - rekao je dr. Rubil.
U istraživanju se navodi da je svaki peti član (21,3%) siromašnih obitelji izjavio kako je barem jedan član kućanstva u zadnjih mjesec dana išao gladan na spavanje. Najčešće je to bio jedan od roditelja kako bi zadovoljio potrebe djece. Povremeno gladovanje roditelja češće je u gradovima nego u selima.
- Činjenica je da siromašna djeca već u predškolskoj i osnovnoškolskoj dobi imaju problema. Roditelji im često ne mogu priuštiti osnovne potrepštine za školu niti izvanškolske sadržaje. Kad takva djeca zbog siromaštva izgube korak s ostalom djecom ili ne iskoriste do kraja svoj potencijal, kasnije to teško nadoknađuju - rekao je dr. Rubil i dodao kako imućnija djeca mogu lakše uspjeti.
- Istina je da bolje materijalno stanje obitelji olakšava stjecanje fakultetskog obrazovanja. Imućniji roditelji mogu djeci priuštiti više izvanškolskih aktivnosti, kao i sadržaje veće kvalitete. To u prosjeku povećava šanse upisa na fakultet, ali i uspjeh na istom - objasnio je dr. Rubil.