"Ima života i bez Europske unije, i to uspješnog i sasvim dostojanstvenog života", ispalio je jučer predsjednik Zoran Milanović nakon sastanka s predsjednicom Sjeverne Makedonije.
Nažalost, nije rekao na čiji život je pritom mislio: na Norvešku i Švicarsku koje uživaju bez europskog članstva ili na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Albaniju i Sjevernu Makedoniju koje se nadaju europskom članstvu?
Je li možda mislio na Veliku Britaniju čija ekonomija je potonula nakon Brexita?
I kako nekadašnji konzultant albanskog premijera koji je radio na europskom putu Albanije sad najednom govori kako to članstvo nema smisla?
Neka pokrene referendum
Uzevši sve to u obzir, ako predsjednik Milanović doista misli da "ima života" i bez Europske unije, i to "uspješnog i sasvim dostojanstvenog života", zašto ne pokrene inicijativu za izlaskom Hrvatske iz EU?
Ionako mu se cijeli predsjednički mandat, koji se slučajno poklopio s probuđenim prijateljstvom s Viktorom Orbanom, svodi na žestoki euroskepticizam, na kritiziranje Bruxellesa, na promociju suverenizma, izolacionizma i novog suverenizma, po uzoru i na tragu svih proruskih i desničarskih pokreta u Europi.
Milanović je, kao predsjednik članice EU koji prima predsjednicu zemlje kandidata za EU, proces proširenja Europske unije proglasio "gaslightanjem" i nazvao Uniju "dobrodošlom senzacijom dok traje".
Zašto onda Milanović ne skupi hrabrosti i izvuče Hrvatsku iz te "senzacije", odnosno "dekoracije bez temelja"?
Napada EU
Godinama već, otkako je zakoračio na Pantovčak, Milanović govori protiv Bruxellesa, pa i protiv Europske unije, ne napadajući samo briselsku birokraciju - s kojom je, sjetimo se, kao premijer ratovao i oko lexa Perković - već i koncept Unije kao "federacije i naddržave" za koju smatra da ne može zamijeniti nacionalnu državu.
Nimalo iznenađujuće, svoje teze brusio je i glancao upravo na slučaju Mađarske koju je branio od Bruxellesa i opravdavao zbog kršenja vladavine prava, odnosa prema manjinama, unutarnje demokracije, argumentom da Mađari mogu unutar svoje države imati vlast kakvu izaberu.
Pa makar se ona po svemu izdvajala od standarda, pravila i regulativa Europske unije.
Ne bi se reklo da je to baš bio najuspješniji argument.
Priznaje samo novac
I paradoksalno, s obzirom na jučerašnju tvrdnju da izvan EU-a ima "uspješnog i dostojanstvenog života", Milanovićev glavni i možda jedini argument za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji bile su financije. Za koje je prije nekoliko tjedana konstatirao da će presušiti.
Na čemu bi onda bazirao "uspješan i dostojanstven život" hrvatskih građana? Kako bi Hrvatska izgledala bez Unije?
Milanović je govorio protiv europskog financiranja ukrajinske obrane, nazivao Europu "čoporom kućnih mačaka" koje nemaju snage i hrabrosti za suočavanje sa svjetskim problemima... Pa ipak, nije uložio napor da konstruktivnim prijedlozima doprinese boljem funkcioniranju Unije, osim što je pokušavao Hrvatsku što više distancirati i osamostaliti od Bruxellesa.
Pa zašto onda ne organizira referendum o izlasku iz Unije?
Desničari i Rusija
Milanović je u svom mandatu više puta izrazio svoj prezir prema presudama Haškog suda, čak i u vezi genocida u Srebrenici, a da se o hrvatskim osuđenicima i ne govori. Izražavao je prezir prema članstvu u NATO savezu čije proširenje je aktivno pokušavao blokirati.
A izražavao je i otvoreni prezir prema Europskoj uniji.
Takav prezir izražavaju, možda slučajno, baš europski političari i državnici koji su povezani s Rusijom.
Ruski interesi i kapital stajali su iza Brexita, Orban otvoreno radi za Rusiju, njegov ministar vanjskih poslova direktno javlja Rusiji o dogovorima u Bruxellesu, suverenistička desnica uz pomoć Putina i Trumpa željela bi srušiti projekt Europske unije, navodno zbog liberalne demokracije i nametanja pravila, a zapravo radi zatvaranja pojedinih država u svoje despotske, autokratske, gotovo vučićevske okvire.
Kao i radi razbijanja Europske unije kao prosperitetne zajednice i aktera na međunarodnoj sceni.
Hrvatski Orban
Bizarno je da hrvatska liberalna ljevica, navodno proeuropski orijentirana i posvećena upravo onim vrijednostima na kojima počiva projekt Europske unije, još uvijek tolerira Milanovića i smatra ga svojim liderom.
Predsjednik države i ovom prilikom je potvrdio da ne promovira baš nikakve programske vrijednosti stranaka koje su ga podržavale, pa ni birača s kojima se domogao Pantovčaka. On brani Orbana, govori kao Orban, argumentira poput Orbana.
Premda je upravo Orban na europskim, a ne mađarskim parama, zacementirao svoju vlast, provodio samovolju, pretvorio Mađarsku u svog taoca.
Pa ako Milanović misli da ima "uspješnog i dostojanstvenog života" izvan Unije, neka nam pokuša ilustrirati kako bi taj život izgledao u Hrvatskoj kad bi izašla iz članstva.
Nema sumnje da bi to bio impresivni prikaz.