Uvijek smo bili ponosni što se družimo s Milanom Sijerkovićem, ali on to nikad nije iskoristio.
Prisjeća se tako velikog meteorologa Dragutin Vahtarić Cico, nekadašnji predsjednik Hrvatskoga gljivarskog društva. Sijerkovića s pravom možemo zvati našim najvećim meteorologom, a prijatelji i kolege kažu da je bio i velik čovjek.
Iako je bio jedanaest godina stariji od mene, u našem se druženju ta razlika uopće nije osjetila, kaže Vahtarić.
Meteorolog, koji nas je prošlog tjedna napustio u 84. godini, pričaju njegovi prijatelji, redovito je dolazio na gljivarska druženja. Posebno je volio druženja na Muljavi početkom listopada, koja bi uvijek najavljivao u prognozi i na koja bi poveo televizijsku ekipu.
- Milan je bio dobar poznavatelj gljiva, ali i dobar kuhar. Njegova nam se supruga uvijek hvalila kako divno kuha. Bio je izuzetan u svemu što je radio - priča mu prijatelj. Osim prognozom, meteorolog je pisao i knjige, ali ne samo znanstvene, nego i slikovnice za djecu kojima je najmlađima objašnjavao kako nastaju vremenske prilike. Prvu slikovnicu “Malu meteorološku početnicu” objavio je još osamdesetih.- Slikovnica je bila Sijerkovićev prvi netelevizijski javni nastup. Tad je bio poznat kao meteorolog i bila mi je čast ilustrirati njegovu ‘Početnicu’ - kaže Joško Marušić, ilustrator, karikaturist, dizajner, redatelj i sveučilišni profesor.
Kako je Marušić već osamdesetih bio višestruko nagrađivan autor, Sijerković je u Školsku knjigu došao sa zahtjevom da mu upravo on ilustrira slikovnicu.
- Bio je iznimno skroman, a ljudima jako drag. S druge strane, bio je vrlo stručan, a ljudi koji su stručni rijetko promijene svoj identitet kad dospiju u javnost - objašnjava Marušić, uz čiju je pomoć Sijerkovićeva slikovnica doživjela pravi uspjeh. Sijerković je, osim slikovnica, napisao i gomilu stručnih knjiga o meteorologiji. Onu posljednju, “Vrijeme i klima Rijeke i Kvarnera”, nažalost, nije uspio dočekati.
- Kao što smo se bojali, nije doživio izlazak svoje posljednje knjige. Ona je ovih dana upravo otišla u tisak - s tugom nam otkriva Dunja Mazzocco Drvar. Kultni meteorolog zamolio ju je da mu napiše pogovor za knjigu, a ona s tugom kaže kako je taj pogovor na kraju postao posljednji ispraćaj za njezina kolegu, ali i mentora.
- Sijerkovića sam upoznala još na fakultetu, kad mi je predavao Osnove formuliranja prognoza. Dao nam je prvi pravi doticaj sa strukom - prisjetila se Mazzocco Drvar. RTL-ova meteorologinja, igrom slučaja, kasnije se zaposlila u Državnom hidrometeorološkom zavodu, upravo na mjestu svog nekadašnjeg profesora.
- Volontirala sam u DHMZ-u, a kad je Sijerković otišao u mirovinu, uskočila sam na njegovo radno mjesto - prepričava meteorologinja. Dodaje, međutim, kako joj je Sijerković i nakon odlaska u mirovinu 2000. nastavio biti mentor. Jednostavno je nastavio dolaziti u Zavod.
- Uvijek je radio nešto sa strane pa bi dolazio, a otkako se zaposlio na Novoj TV, stalno je bio kod nas. Mi bismo mu govorili što kažu instrumenti, a on nas je istodobno učio kako čitati znakove iz prirode - objašnjava Mazzocco Drvar.
Za mentora ima samo riječi hvale.
- Imao je izuzetno vedar duh, a uvijek je volio pomoći i podučiti mlađe kolege - prisjeća se velikog meteorologa koji je, otkriva nam, bio i veliki zaljubljenik u slatko.
- Vrlo je volio slatko. Kad god bi došao u Zavod, prvo bi pitao ima li nešto za jesti. Kad god bi nešto stavili, sjetili bismo se njega i ostavili mu kolače - prepričava Dunja. Sijer, kako su ga kolege i prijatelji od milja nazivali, ostat će upamćen i po izrekama s kojima je redovito završavao vremensku prognozu.
- Jako je volio prirodu, ali i ljude. Ljudi su ga privlačili. Vjerojatno je tako uspio i skupiti toliko izreka. Svojim pristupačnim duhom došao bi do ljudi, razgovarao s njima i tako skupljao znanje - smatra meteorologinja. Sijerkovićevo “Pučko vremenoslovlje”, koje obiluje praktičnim savjetima i poukama, poslovicama i ilustracijama, smatra se kapitalnim djelom hrvatske meteorologije.
- Ljudi će ga pamtiti po njegovu vedrom pristupu i činjenici da je stvarao meteorološku povijest ovih prostora - kaže bivša studentica. Tužna je, priznaje, samo što im Sijer nije ostavio još znanja.
- Žao mi je što nije napisao još 100-200 knjiga. Njemu ćemo se uvijek vraćati - zaključuje Mazzocco Drvar.