Hrvatski sabor usvojio je u četvrtak po hitnom postupku Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija, čime se uređuje završna faza postupanja u slučaju propasti banke i dodatno usklađuje nacionalni okvir s pravnom stečevinom Europske unije. Usvojeni zakon je jedan od dva zakona iz paketa kojim Hrvatska usklađuje svoje zakonodavstvo s Europskom unijom u području upravljanja bankarskim krizama. Dok se drugi zakon iz tog paketa odnosi na sanacije kreditnih institucija, ovaj zakon uređuje završnu fazu, odnosno situacije u kojima takvi pokušaji ne uspiju i banka odlazi u likvidaciju. Usvajanje po hitnom postupku dolazi u kontekstu pojačanog pritiska Europske komisije za dovršetak usklađivanja s pravilima razvijenima nakon globalne financijske krize.
Riječ je o dijelu šireg europskog regulatornog okvira uspostavljenog kroz Direktivu o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i njezine izmjene, kojima je cilj osigurati da se bankarske krize rješavaju na uređen i predvidljiv način, uz minimalan trošak za porezne obveznike. Taj okvir čini okosnicu tzv. jedinstvenog pravilnika za banke u Europskoj uniji i važan je stup bankovne unije, uz pravila o kapitalnim zahtjevima i zaštiti depozita.
Za razliku od sanacijskog režima, koji nastoji očuvati poslovanje posrnule institucije i stabilizirati sustav, ovaj zakon odnosi se na situacije u kojima takvi pokušaji nisu uspjeli i banka odlazi u likvidaciju. U tom kontekstu ključna je jasna i predvidljiva raspodjela gubitaka, odnosno redoslijed prema kojem se namiruju vjerovnici iz preostale imovine.
Središnji element izmjena odnosi se na preciznije definiranje hijerarhije vjerovnika. Zadržava se postojeće načelo zaštite depozita, pri čemu su sredstva štediša i dalje najsigurnija kategorija kroz kategoriju osiguranih depozita. U saborskoj raspravi državni tajnik u Ministarstvu financija Matej Bule potvrdio je da izmjene ne utječu na razinu zaštite štediša: „Sve ostaje isto, depoziti do 130.000 eura osigurani su od Hrvatske agencije za osiguranje depozita. Ovdje govorimo o intervencijama u onom dijelu kapitalne strukture banaka.“
Ključna novost odnosi se na uvođenje posebnog isplatnog reda za tzv. nepovlaštene neosigurane dužničke instrumente. Oni se sada pozicioniraju između običnih neosiguranih tražbina i podređenih obveza, odnosno regulatornog kapitala. Takvo „blago subordiniranje“ znači da će ti instrumenti u slučaju insolventnosti biti namireni nakon ostalih tražbina viših isplatnih redova, ali prije nižih, čime se stvara jasnija i predvidljivija struktura rizika za ulagatelje. Takvo djelomično usklađivanje hijerarhije vjerovnika među državama članicama predviđeno izmjenama BRRD-a iz 2017. godine, kako bi se smanjile razlike među nacionalnim sustavima i povećala pravna sigurnost na jedinstvenom tržištu, te predstavlja jedan od zahtjeva Europske komisije prema Republici Hrvatskoj u postupku praćenja usklađenosti nacionalnih zakonodavstava.
U raspravama u Europskom parlamentu o tim pravilima naglašeno je načelo da teret bankarskih kriza više ne snose građani. „Svaki će investitor znati da će oni – a ne porezni obveznici – snositi trošak kada banka zapadne u probleme”, poručio je švedski izvjestitelj Gunnar Hökmark, ističući da nova pravila jačaju otpornost europskih banaka i pridonose stabilnosti financijskog tržišta. Dodao je i da zakonodavni paket „donosi pravnu jasnoću i sigurnost za deponente i ulagatelje”.
Dodatno, u Europskom parlamentu naglašavano je da harmonizacija pravila o redoslijedu namirenja vjerovnika ima ključnu ulogu u smanjenju pravnih rizika i fragmentacije unutar jedinstvenog tržišta. U izvješćima o bankovnoj uniji zastupnici su pozivali na daljnje smanjenje neizvjesnosti oko načela engl. „no creditor worse off”, odnosno osiguravanja da nijedan vjerovnik ne bude u lošijem položaju nego što bi bio u redovnom stečajnom postupku, što je posebno važno u prekograničnim slučajevima i za povjerenje ulagatelja.
Slične poruke dolazile su i iz redova Europske pučke stranke, gdje je naglašeno da nova pravila predstavljaju ključan korak u stabilizaciji europskog bankarskog sektora i dio šireg nastojanja da se banke vrate svojoj osnovnoj ulozi financiranja realnog gospodarstva, bez oslanjanja na javna sredstva u krizama.
Uz redefiniranje redoslijeda namirenja, zakon donosi i promjene u institucionalnom odlučivanju u kriznim situacijama. Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga morat će ubuduće pribaviti suglasnost Ministarstva financija prije donošenja odluka koje imaju izravni fiskalni učinak ili šire sistemske implikacije, osobito u slučajevima odstupanja od predviđenih planova postupanja. Time se nastoji osigurati koordiniran odgovor institucija u trenucima kada likvidacija banke može imati šire posljedice na financijski sustav.
Donošenje zakona po hitnom postupku odražava potrebu pravodobnog usklađivanja s europskim pravilima i izbjegavanja regulatornih praznina, ali i širi proces produbljivanja integracije u europski bankovni okvir. Zajedno sa zakonom o sanaciji, ove izmjene zaokružuju nacionalni sustav upravljanja bankarskim krizama: dok sanacijski režim omogućuje pokušaj stabilizacije i nastavka poslovanja, pravila prisilne likvidacije definiraju što se događa kada to više nije moguće, osiguravajući jasan i unaprijed poznat redoslijed raspodjele gubitaka.