Prilazimo maloj trošnoj kućici u Zagorju. Drvena, naherena na jednu stranu, nekada je bila štala za životinje. Prilazimo ulazu, a iz nje trčećim korakom i velikim osmijehom izlaze dvije male djevojčice, Petra (5) i Valentina (7). Vesele nam se, a ubrzo ih prate roditelji Štefica (34) i Tomislav (40). Pozdravljaju nas osmijesima, dok nas tajnovito s vrata, držeći mačku u rukama promatra Ivana (12).
POGLEDAJTE VIDEO:
Peteročlana je to obitelj Bolšec koja se smjestila na adresi Gradec 22 u Zlataru. Iako žive u teškim uvjetima, pozivaju nas u svoju trošnu kućicu da se ugrijemo oko peći i nude nam sok.
Otac Tomislav trajno je nesposoban za rad te ima skrbnika, dok je mama Štefica na burzi za zapošljavanje. Posao pokušava pronaći već gotovo dvije godine, no bezuspješno.
- Nema na koja vrata nisam kucala i pokušala nešto pronaći. Voljela bih raditi i svojoj djeci priuštiti više od ovog što imaju sada - priča nam.
Tuširaju se u kuhinji
Obitelj živi od dječjeg doplatka i Tomislavove invalidnine, čime ukupni prihodi obitelji ne prelaze 3000 kuna.
- Dok sve režije namiriš, kupiš djeci, ne ostane puno. No nama je najbitnije da nam djeca imaju, oni su nam prioritet. Mi se nekako snađemo za obuću, odjeću i ostalo, bitno nam je da djeci omogućimo koliko možemo - kažu.
Bave se poljoprivredom na dijelu zemlje te uzgajaju svinje i kokoši koje su, kažu, od dobrih ljudi uspjeli kupiti na rate.
Skromni kakvi jesu, snalaze se kako znaju, no svake večeri moraju leći u kuću koja se svakim trenom može srušiti. Malena, sa samo dvije sobe i kuhinjom pruža im utočište, no bez kupaonice. Nuždu tako obavljaju u poljskom WC-u gdje navečer odlaze s lampom.
- Najgore je zimi, pogotovo kad padne snijeg. Djevojčice nekad navečer moraju na WC gdje onda odlazim s njima osvjetljavajući put lampom - kaže Štefica.
Budući da nemaju tuš, kupaju se u lavoru u kuhinji.
- Zagrijem vodu na peći i okupam prvo mlađe kćeri. Kada ih uspavam onda se kupamo Tomislav i ja - kaže.
Upravo ih je nedostatak kupaonice spojio s gradonačelnicom Zlatara, Jasenkom Auguštan - Pentek koja je prije dvije godine prvi put došla na njihovu adresu.
- Štefica je došla u moj ured tražiti posao i kroz priču objasnila tešku situaciju u kojoj žive. Dogovorili smo se napraviti im kupaonicu, no kada smo došli shvatili smo da je kuća u toliko trošnom stanju da gradnja kupaonice nije moguća, već je kuću potrebno srušiti - objašnjava.
Budući da je kuća drvena, neki od njenih dijelova su postali truli, a prošlogodišnji potres pomaknuo je i neke od nosivih greda čime joj u svakom trenu prijeti urušavanje.
- Mi se stvarno trudimo, pokušavamo krpati, popravljamo koliko možemo, ali kuća prokišnjava u nekoliko dijelova. Znamo imati problema i s miševima koji nagrizaju drvo pa ih onda lovimo i istjeravamo - objašnjava Štefica.
Sa samo dvije sobe morali su organizirati i raspored spavanja. Tako najstarija kćer Ivana ima svoju sobu, dok ostatak obitelji spava u jednoj sobi. Na kauču se svake večeri tamo smjesti Valentina, dok na krevetu spavaju ostali.
- Ja sam smješten do zida jer je tamo najhladnije, dok je Petra između nas, a Štefica do kauča. Dobro je dok su djeca mala pa možemo tako - objašnjava nam Tomislav.
Potrebno im je pola milijuna kuna
Skromni kakvi jesu, nisu za sebe htjeli tražiti nikakvu pomoć, no na nagovor gradonačelnice organizirana je humanitarna akcija za njihov novi dom.
- Akciju smo pokrenuli još prije pandemije kada je grad otvorio poseban račun kako bi se prikupila sredstva i da građani znaju da je to sigurno te da se nigdje neće potrošiti novci. Ipak zbog cijele situacije i potresa na Banovini, akcija se usporila i trenutno imamo prikupljenih samo 105.000 kuna - kaže Auguštan - Pentek.
Zbog velike mogućnosti urušavanja, cilj je sagraditi novu kuću prije nove zime.
- Grad je napravio koliko je mogao, donirali smo 10.000 kuna, napravili smo priključke za kuću i izradili cijelu projektnu dokumentaciju. Uskoro će biti izdana i građevinska dozvola tako da smo spremni. Jedino nam fale financije kako bismo mogli krenuti u projekt - objašnjava.
Prema procjeni projektanta, za novu kuću obitelji Bolšec bit će potrebno pola milijuna kuna. No radi se o cijeni bez namještaja.
- Postoje ljudi koji su nam htjeli donirati i stvari i namještaj međutim obitelj nema gdje to skladištiti. Tako da smo u gradu napravili popis ljudi koji obitelji žele donirati materijal, namještaj, sanitarne dijelove, kako bi ih u određenom trenutku kontaktirali. Također, projektant je napravio i popis građevinskog materijala gdje svi koji žele mogu donirati i tako - kaže gradonačelnica koja je oduševljena ovom skromnom obitelji.
- Radi se o jako urednoj obitelji, ovdje kada dođete u tim skromnim uvjetima uvijek možete vidjeti kako je čisto. Roditelji su jako brižni oko svoje tri prekrasne djevojčice od kojih dvije idu u školu. Ivana koja je šesti razred je darovito dijete, na testiranju se pokazalo da je iznadprosječno inteligentna te ima dar za crtanje i slikanje. Naravno, to je djevojčica koja bi željela pozvati svoje prijatelje na igru i druženje no sram ju je.Nadam se da će uskoro imati svoju sobu kako bi mogla biti još bolja u školi te još više izraziti svoju kreativnost koju definitivno treba poticati - kaže.
Štefica i Tomislav ponosni su na Ivanu za koju se nadaju da bi jednog dana mogla upisati akademiju.
- Ivana je jako talentirana, prava je slikarica i u školi ju svi hvale.Nećemo na nju vršiti nikakav pritisak, podržat ćemo ju u svemu onome što želi, kao i našu ostalu djecu. Žao mi je što ju ne možemo podržati novčano i upisati na radionice gdje bi mogla već sada dalje razvijati svoj talent - kažu roditelji koji svoju djecu svim svojim radom stavljaju ispred sebe.
- Djeca su nam prva, želimo da imaju kakvo takvo djetinjstvo, mi ćemo se nekako snaći. Sve ovo što tražimo za njih. Voljela bih da imaju kupaonicu, da ne moraju po zimi ići na wc, da se imaju gdje otuširati i da mogu mirno spavati u svojoj sobi. Ja nisam imala nikakvo djetinjstvo, bilo mi je stvarno teško pa se nadam da ću svojoj djeci moći omogućiti da im bude bolje no što je bilo meni - priča nam Štefica s knedlom u grlu.
Ipak, tražiti pomoć im nije bilo lako.
- Bila sam posramljena, nisam znala što i kako da se ponašam. Kada je objavljena prva akcija za nas na stranicama grada, nisam od srama mogla izaći dva tjedna u centar. No nažalost ovo je za nas jedini način - kaže.
Budući da su sebi na zadnjem mjestu, Štefica se ne sjeća kada je sebi nešto kupila.
- Meni su moja djeca prva i nije mi važno imam li ja. No Tomislav me iznenadio, pomagao je za blagdane susjedima cijepajući drva pa mi je za Božić kupio tenisice. Baš sam bila sretna da imam obuću u kojoj mogu do grada - kaže nam Štefica s velikim osmijehom na licu.
Bez obzira na teške uvjete, obitelj Bolšec je uvijek srdačna i vesela.
- Držimo se, moramo razmišljati pozitivno, moramo biti hrabri. Čim ti misliš negativno, odmah propadaš. Koliko god da ti je teško, dragi Bog uvijek nekako da bude dobro. Meni za moju djecu ništa nije teško, iscrpljena sam i ne mogu više ponekad, ali moja djeca mi daju snagu. Zato ne smijemo posustati - zaključila je Štefica.
Obitelji Bolšec možete pomoći uplatom na račun:
GRAD ZLATAR-HUM.AKCIJA “VELIKIM SRCEM ZA TOPLI DOM”
HR3623900011500170862
MODEL: HR68
POZIV NA BROJ: 7765-OIB
Popis potrebnog građevinskog materijala možete pronaći ovdje.
Za ostale donacije možete kontaktirati oca Tomislava na broj 099 648 5591.
POGLEDAJTE VIDEO S POSLJEDNJIM DETALJIMA NESTANKA MLADOG SPLIĆANINA: