Ruskom regijom Čečenijom danas vlada odani Putinov 'pas rata' Ramzan Kadirov. Štogod Kremlj kaže, Kadirov sluša. I često je prvi kad treba braniti Putina i naglašavati važnost i ispravnost ovog krvavog rata.
Od početka invazije govori kako su Čečeni spremni ratovati i ginuti za Putina, kako se zajedno bore protiv sotonističkih snaga Zapada, ali...
Dva čečenska rata, u kojem su Rusi ubili na desetke tisuća lokalaca, itekako su dobro zapamćena u ovoj ruskoj regiji. I puno Čečena, pogotovo starije generacije, puno većim neprijateljem i prijetnjom smatraju Rusiju...
Ruski nezavisni medij Meduza prenosi priču portala iStories čiji su novinari razgovarali s više čečenskih boraca koji ratuju na strani Ukrajine.
Smatra se da nešto više od 1000 čečenskih boraca ratuje na strani Kijeva. Većinom je riječ o veteranima dva čečenska rata, koji su napustili regiju nakon vojnog poraza, ali ima tu i mlađih boraca. Ratuju s Ukrajincima jer kažu kako oni imaju zajedničkog neprijatelja - Rusiju.
Cilj je slobodna Čečenija
Nadaju se kako bi ukrajinska pobjeda mogla dovesti do raspada Rusije i slobodne Čečenije. Od pet bataljuna koji ratuju na strani Kijeva, četiri su dio ukrajinske vojske, primaju plaću, opremu...
- Preferiramo ići u izviđanje i diverzantske akcije umjesto da samo sjedimo u rovovima. Rusi se probude i shvate da im je zapovjednik nestao. Ili je mrtav - objašnjava jedan čečenski borac taktike koje koriste. Usporedio je rat u Ukrajini s onim u Čečeniji.
- Ovdje je puno lakše. Tamo smo ponekad provodili tjedne u planinama s minimalnim zalihama. Ovo je rat s pet zvjezdica...
Peti čečenski bataljun, koji službeno ne djeluje u sklopu ukrajinske vojske, već u koordinaciji s njima, je "Sheikh Mansur bataljun". Ovise o donacijama, volonterima te ratuju većinom s onim što zarobe od neprijatelja.
Borac ovog bataljuna, imenovan samo kao Arbi, objasnio je zašto se priključio Ukrajincima.
- U prvom čečenskom ratu sam izgubio brata. U drugom sam također izgubio brata. Obitelj ne zna da sam u ratu, misle da samo živim u Kijevu. U zadnje vrijeme ratujemo kod Bahmuta - priča Arbi i objašnjava kako to izgleda:
- To su gradske bitke. Ne mogu se tu uzimati zarobljenici. Rusi šalju ogromne količine zatvorenika-vojnika u našem smjeru. Bacaju ih put nas da ih ubijemo. Ne znam kako drugačije to opisati. Šalju ih na otvorena područja koja pokrivaju naše strojnice.
Većina Čečena s kojima su razgovarali novinari tu je, kaže, zbog čečenske neovisnosti.
- Nadamo se da će nam Ukrajina pomoći. Želimo živjeti na našoj zemlji kako odaberemo, ne kako nam diktiraju. Ne želimo vođu kojeg vodi netko drugi. Možemo na vlast dovesti koga želimo, koga odaberemo, ali kroz povijest naše vođe su o malo toga odlučivale- kaže Arbi.
Novinarka iStories Lidia Mikčalenko razgovarala je i s 36-godišnjim Sabahom koji ratuje u ovom bataljunu. On joj je ispričao neka od svojih najranijih sjećanja iz djetinjstva, koja su puna ruskih zločina.
Sjećanja na ruske zločine
- Ušli su u selo s obećanjem da će samo pregledati dokumente. Rekli su da nema opasnosti ako uklonimo protivnike Rusije. Ali to je bila laž. Odmah su krenuli s užasnim zločinima, pljačkama... Moja obitelj je preživjela samo jer smo se sakrili u podrum jedne ruševne kuće - kaže na startu Sabah.
Otkad je napustio Čečeniju, lokalne vlasti često 'posjećuju' njegovu obitelj. Svako malo mu uhite i maltretiraju brata.
- Ja sam Čečen. Očevi su nas učili pucati iz puške kao djecu. Borit ću se protiv Rusije cijeli život. Osvetit ću ubijene Čečene. Nikad Rusiji neću oprostiti. Ako budem imao djecu, ona će nastaviti s mojim ciljem - kaže Sabah.
Treći borac iz ovog bataljuna imenovan je kao Naib. Prisjetio se događaja iz 1994. godine koji su mu zauvijek promijenili život.
- Bio sam student na sveučilištu i hodao sam Groznim kad su počele padati ruske bombe. Civili su mi umirali pred očima. Skupljao sam leševe... Taj dan me zauvijek promijenio. Bilo je to kao da sam izgubio dušu. Ništa na ovom svijetu me ne veseli. Postao sam prazan - kaže Naib. Dodaje da ne može zamisliti život udaljen od bojišnice, kao i da ga progone noćne more.
Zadnji iz bataljuna "Sheikh Mansur" koji je razgovarao s novinarima je 60-godišnji Bogdan. On jako dobro pamti ruske zločine iz dva čečenska rata...
- Kadirovci nas love po Ukrajini, ali ostajemo pokretni. Za naše akcije sabotaže, dvoje ili troje ljudi je dovoljno - kaže na startu, a onda okreće na temu budućnosti.
- Situacija u Rusiji će se promijeniti nakon poraza. Oslobodit ćemo grad za gradom u Čečeniji. Ako pošaljemo 1000 ljudi tamo, u roku od tjedan dana bit će ih 60.000. Mladi će pohrliti da nam pomognu. Oslobodit ćemo svoju republiku i riješit ćemo se Kadirovaca...
OVDJE PRATITE SITUACIJU U UKRAJINI IZ MINUTE U MINUTU