Nakon više od 40 godina rada u obrazovanju, Ljiljana Klinger, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca, upozorava na promjene koje su obilježile suvremeni odgojno-obrazovni sustav. Ističe kako se društvo ubrzano mijenja, dok se istodobno gubi strpljenje i spremnost na dugoročan rad te kvalitetnu komunikaciju.
- Nitko više nema strpljenja i to je ključno. Škola je mjesto strpljenja, upornosti i angažmana, a u modernom životu to strpljenje izostaje i tu se stvaraju teškoće u komunikaciji između škole i roditelja - rekla je Klinger.
- Ja sam poznata po tome što se u mojoj školi događaju neka ekstremna ponašanja roditelja. Kako sam rješavala takve situacije? Znala sam kako se radi u mojoj školi i koliko imamo ozbiljan pristup temeljen na formalno pravnim procedurama radi kojih se škola ne može dovestu u nepovoljan položaj. Uvijek smo se držali odluka propisanih zakonom i postupali u skladu s njima. I kad tako radite, ne bojite se nikoga. A roditelji nisu svjesni koje su ovlasti škole. Oni znaju reći: "Škola mi je oduzela dijete". Kako ti škola može oduzeti dijete, to je krivo razmišljanje jer škole ne funkcioniraju tako. One ne oduzimaju djecu, škole upisuju djecu. I zato naše strpljenje da takve stvari objašnjavamo roditeljima, nema kraja - kaže ravnateljica. Dala je primjer nepromišljenog ponašanja roditelja koji ne shvaćaju čemu škola služi. Rastavljeni roditelji se, kažu, prepucavaju preko djece, a škola mora ispravno reagirati, u interesu djece.
- Jedan roditelj nekad ne želi dati suglasnost da dijete ide na izlet samo da napakosti bivšem, a drugi kaže da može i dijete tada ipak ne može nigdje. Tada znam zvati tog roditelja i moliti ga da popusti kako bi dijete moglo uživati na izletu - kaže ravnateljica. Dodaje da se roditelji često prijete i odvjetnicima i tužbama jer ocjene ili neke mjere irečene njihovoj djeci nisu njima po volji. Katkad se radi i o visokopozicioniranim roditeljima koji pokušavaju utjerati prosvjetnim radnicima strah u kosti na način da se 'razbacuju' svojom moći.
- Mi znamo da odvjetnici nisu babaroge i stvarno ih se ne bojimo. Svatko tko korektno radi svoj posao, ne boji se ničega - kaže ravnateljica Klinger. Govoreći o digitalizaciji školstva, osvrnula se na uvođenje e-Dnevnika i stalnu dostupnost informacija o učenicima. Prema njenom mišljenju, elektronički sustavi omogućili su neprekidan uvid u školski život djece, što otvara pitanje njihove privatnosti.
- Djeca danas praktički ne mogu doživjeti privatnost na način na koji su je imale prijašnje generacije. Izložena su svakodnevnim procjenama i analizama, a često su pod svojevrsnim nadzorom 24 sata dnevno: Ne mogu samostalno donositi nikakve odluke, ne mogu promijeniti ništa što bi željeli. A da se razumijemo, permanentna kontrola roditelja putem e-dnevnika nije i ne može biti dovoljan dokaz o skrbi o djetetu - istaknula je. Takve okolnosti, smatra ona, mogu stvarati dodatni pritisak na djecu i mlade te dovesti do neugodnih situacija u njihovom odrastanju. Zbog toga je potrebno pronaći ravnotežu između prednosti digitalnih alata i prava djece na privatnost, razvoj i pogreške koje su sastavni dio odrastanja.