Otkad je počela školska godina, Snježana Hrčak iz Vukovara, majka 11-godišnjeg Lovre, svakog dana sina doveze u školu i potom stoji ispred zgrade i čeka da završi nastava.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ne zato što nema drugog posla nego zato što je Lovro 100-postotni invalid u kolicima, dječak s cerebralnom paralizom koji pohađa Osnovnu školu Josipa Matoša u Vukovaru, jedinu školu za učenike s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju u županiji. Kad ga uvede u školski hodnik, brigu o njemu preuzmu nastavnici i njegova asistentica, no upravo je u tome problem. Lovrina asistentica također je asistentica jednako teško oboljelog dječaka Ognjena te još dvoje teško bolesne djece.
Mama Snježana strahuje da njezin sin nema dovoljno pažnje i pomoći potrebne u školi i boji se za njegovo zdravlje. Zato je već danima ispred škole tijekom nastave kako bi priskočila u pomoć sinu kad god je potrebno.
- Zovu nas iz škole čim se pojavi problem. To su posebna djeca. Oni ništa ne mogu sami, ne mogu govoriti, ne mogu jesti, ne mogu izraziti svoje osjećaje. Ako pored njih stalno nije netko tko će im pomagati, onda škola za njih nema svrhu, neće biti napretka ni socijalizacije. A nama je svaki njihov, i najmanji, napredak ogroman. Prvu godinu nismo imali asistenta i socijalizacija je bila teška. Lani smo imali jednog na dva učenika što je bilo podnošljivo. No ove godine smo se šokirali. Koliko toga može odraditi jedan s četvero djece? To su djeca koja mogu dobiti epileptični napadaj i ako nemaju pored sebe osobu koja će to odmah uočiti, to je problem - kaže mama Snježana.Podršku u tihom prosvjedu ispred škole daje joj Mirjana Krstić, također iz Vukovara, čiji sin Ognjen (11) ima cerebralnu paralizu i 100-postotni invaliditet. Ognjen i Lovro su u istom razredu.
- Treću godinu pohađamo ovu školu. Neki dan se dogodilo da je Ognjena jedan učenik udario u glavu. Dijete nije krivo za to, i on je bolestan, no to je primjer da se o toj djeci neprestano mora netko brinuti. Kad se pojavi problem, iz škole nas nazovu da dođemo, i to nije problem, ali to onda nije socijalizacija i učenje. Ognjen, kad me vidi, želi ići kući i više ga ništa ne zanima - kaže mama Mirjana.
Dječaci, otkad su krenuli, jako se vesele školi, čim vide zgradu počnu se smijati i mahati rukama od zadovoljstva. Obje mame kažu kako su pročitale pravilnik Ministarstva i dobro znaju da imaju pravo na još jednog asistenta jer je ovo izniman slučaj.
- Škola je rekla da je poslala ministarstvu sve tražene papire, a da ministarstvo nije dalo odobrenje za više asistenata. Kad smo zvali ministarstvo, oni pričaju drugo, kažu da je škola propustila poslati potrebnu dokumentaciju. Mi tražimo da se to riješi jer naša djeca ne mogu dalje ovako - kažu ove majke. Osnovnu školu Josipa Matoša ove godine pohađa 59 učenika, svi su djeca s posebnim potrebama. Škola je dobila odobrenje za šest asistenata jer su zatražili asistente za 17 učenika.
- Prema pravilniku ministarstva koji je izašao proljetos, propisan je jedan pomoćnik po razrednom odjelu, što znači da je kod nas jedan pomoćnik na troje djece u skupini.
No ovdje se radi o djeci u invalidskim kolicima i s izrazitim zdravstvenim poteškoćama pa razumijem zabrinutost roditelja. Imamo pomoćnicu koja se zaista trudi i radi, adekvatno je educirana i pruža djeci svu potrebnu pomoć, ali vjerujem da bi i roditelji bili sigurniji kad bi ih bilo više. Treba reći kako je u razredu i učitelj, stručna osoba koja je edukator i rehabilitator, znači u konkretnom slučaju je skupina od četvero djece i dvoje odraslih - kaže Mirela Posarić, ravnateljica OŠ Josipa Matoša.
- Mi smo zadovoljni brojem asistenata u školi koje imamo. Djeci koja su samostalnija potičemo samostalnost, a djeca koja ih trebaju su ih i dobila. No ne razumijem kojim se kriterijima ministarstvo vodilo kad je odredilo jednog asistenta za ovu skupinu, pa su baš djeca s izrazitim problemima ostala uskraćena. Ta djeca po dobnoj skupini moraju biti u istoj grupi i ne možemo ih razdvajati - zaključuje ravnateljica dodajući kako je u dogovoru s roditeljima ponovo poslala svu dokumentaciju u Ured državne uprave, pa se čeka konačna odluka ministarstva.