Nakon što je u zajedničkim američko-izraelskim udarima ubijen ajatolah Ali Hamnei, iransko Vijeće stručnjaka, pod snažnim pritiskom Revolucionarne garde (IRGC), za novog vrhovnog vođu izabralo je njegova sina Mojtabu Hamneija, potvrdio je CNN.
Riječ je o čovjeku koji desetljećima djeluje iz sjene kao jedan od najmoćnijih ljudi u državi, iako nikada nije obnašao službenu funkciju. Njegov dolazak na čelo države nije rutinska primopredaja vlasti, već ratno nasljeđivanje koje otvara ključno pitanje: hoće li Iran pod njegovim vodstvom krenuti putem eskalacije i osvete ili bolnih kompromisa radi opstanka režima.
Vojni korijeni i čvrste veze s Gardom
Rođen 1969. godine u Mašhadu, Mojtaba Hamnei odrastao je u jeku revolucionarnih previranja koja su njegova oca vinula u vrh nove islamske vlasti. Dok se Ali Hamnei uspinjao ljestvicom moći, Mojtaba je krajem osamdesetih, pri završetku osmogodišnjeg rata s Irakom, služio u vojsci. To iskustvo bilo je ključno za njegovu budućnost.
U rovovima je iskovao duboke i trajne veze s pojedincima koji će kasnije postati zapovjednici moćne Iranske revolucionarne garde, vojno-ekonomske institucije koja predstavlja stup režima. Upravo je potpora Garde bila presudna za njegov izbor, jer ona u njemu vidi jamca stabilnosti i očuvanja zapovjednog lanca u trenutku kada se država suočava s vanjskim napadima i vakuumom na vrhu.
'Čovjek iz sjene' u očevu uredu
Nakon vojske, Mojtaba se posvetio vjerskim studijima u Komu, najvažnijem šijitskom teološkom centru, no njegova stvarna moć ležala je u Uredu vrhovnog vođe (Beit). Više od dva desetljeća djelovao je kao očev najbliži povjerenik i 'vratar', kontrolirajući pristup vođi te upravljajući ključnim sigurnosnim, političkim i financijskim polugama vlasti. Iako bez formalne titule, bio je središnja figura koja je povezivala oca s vodstvom Revolucionarne garde.
Njegovo se ime u javnosti počelo spominjati nakon predsjedničkih izbora 2005. i 2009. godine, kada su ga reformistički krugovi optuživali da je iz sjene orkestrirao pobjedu tvrdolinijaša Mahmuda Ahmadinedžada.
Uspon u klerikalnim krugovima i gušenje prosvjeda
Unatoč desetljećima provedenim u sjemeništima, Mojtaba dugo nije imao visoki klerikalni rang, noseći titulu hodžatoleslama, što je predstavljalo prepreku za preuzimanje najviše funkcije. Međutim, posljednjih godina državni mediji počeli su ga oslovljavati titulom ajatolaha, čime se sustavno pripremala njegova legitimacija.
Njegov utjecaj postao je najvidljiviji tijekom masovnih prosvjeda 'Zelenog pokreta' 2009. godine. Prema brojnim izvorima, upravo je on bio ključna figura koja je koordinirala brutalno gušenje demonstracija, izravno upravljajući paravojnim snagama Basidž. Ta uloga zacementirala je njegovu reputaciju nemilosrdnog operativca duboko povezanog sa sigurnosnim aparatom.
Kontroverzno nasljeđe i dilema o osveti
Izbor Mojtabe Hamneija oživio je rasprave o stvaranju dinastije u republici koja je utemeljena na rušenju nasljedne monarhije. Njegov otac javno se protivio takvom scenariju, no u praksi je sina godinama pripremao za preuzimanje vlasti. Mojtaba sada nasljeđuje državu u ruševinama očeva svijeta, suočen s uništenom ekonomijom, nepovjerenjem javnosti i ratom.
Pred njim je golema dilema: nastaviti borbu i osvetiti se za smrt oca i Kasema Sulejmanija ili, u skladu s Homeinijevom doktrinom da je 'očuvanje sustava najviša dužnost', pristati na teške ustupke kako bi režim preživio. Kao sin i nasljednik, on jedini unutar sustava može takvu odluku predstaviti ne kao poniženje, već kao nužnost koju je odredila obitelj. Svijet sada čeka njegov prvi potez.