Nakon Andrije, Hrvojke, Gine, Hane i #BOB-a, hrvatski zdravstveni sustav dobio je novog digitalnog asistenta – chatbot ZdrAVKO. Riječ je o alatu razvijenom u suradnji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva, a njegova je svrha unapređenje zdravstvene pismenosti građana te lakši pristup provjerenim i relevantnim zdravstvenim informacijama.
Iako digitalni alati u zdravstvu predstavljaju važan iskorak, iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata upozoravaju da s njima treba postupati oprezno te jasno definirati njihovu ulogu i ograničenja.
- Digitalni alati poput ZdrAVKA sigurno su budućnost zdravstvenog informiranja, ali nikako ne mogu biti zamjena za posjet liječniku - istaknula je Jasna Karačić iz Udruge. Dodaje kako se u dosadašnjem korištenju sličnih alata ne raspolaže podacima o njihovoj stvarnoj koristi za pacijente.
- Nemamo povratne informacije o tome mjeri li se stvarni učinak ili samo doseg. Brojna su pitanja i dalje neodgovorena – na koji način će se mjeriti stvarna korist za građane, a ne samo broj interakcija ili ‘klikova’? Hoće li se pratiti jesu li korisnici nakon informacija iz ZdrAVKA doista obavili preventivne preglede ili promijenili zdravstveno ponašanje? Postoji li plan neovisne evaluacije alata iz perspektive pacijenata, a ne samo institucija? Dosadašnje iskustvo s Andrijom pokazalo je velik doseg, ali ne i dugoročno poboljšanje zdravstvene pismenosti - upozorava Karačić.
Posebno ističe i potencijalne opasnosti ako građani digitalne asistente počnu doživljavati kao zamjenu za liječnika.
- Potrebno je jasno postaviti granice, a ne ostaviti sivu zonu. Što ako korisnik dobije ‘umirujuću’ informaciju i zbog toga odgodi odlazak liječniku? Građani ionako pretjerano vjeruju ‘dr. Googleu’ i digitalnim odgovorima - navodi.
Kao jedno od mogućih rješenja predlaže uvođenje takozvanih „crvenih alarma“.
- Bilo bi dobro izgraditi sustav koji korisnika aktivno upućuje na hitan ili neposredan pregled kada je to potrebno - smatra Karačić.
Udruga upozorava i na potrebu prilagodbe sadržaja različitim skupinama građana.
- Za korištenje ovakvih alata potrebno je paralelno raditi na zdravstvenoj pismenosti. Sadržaj mora biti prilagođen osobama niže zdravstvene pismenosti, starijim građanima i osobama s kroničnim bolestima. Informacije moraju biti dane stvarno razumljivim jezikom, a ne administrativno-stručnim - naglašava.
Otvorena su i pitanja odgovornosti i točnosti informacija.
- Tko snosi odgovornost ako građanin pogrešno protumači informaciju? Kako često se sadržaj ažurira i tko je stručno odgovoran za svaku preporuku? Postoji li transparentnost oko izvora informacija koje ZdrAVKO koristi? Povjerenje se ne gradi samo dostupnošću, nego i jasnom odgovornošću, što hrvatski pacijenti smatraju najvećim problemom u zdravstvu, sudeći prema broju prijava zaprimljenih u našoj udruzi - ističe Karačić.
Dodatnu zabrinutost pacijenata izaziva i zaštita osobnih podataka, osobito zbog korištenja WhatsApp platforme.
- Građani se pitaju kako se štite njihovi osobni podaci, hoće li imati jasnu informaciju što se bilježi, a što ne, te mogu li se podaci koristiti u agregiranom obliku i u koje svrhe. Povjerenje u javnozdravstvene alate u Hrvatskoj je krhko i lako se gubi, osobito jer pacijenti nisu bili uključeni u razvoj ove platforme. Digitalni alati često dobro izgledaju na papiru, ali ne odgovaraju stvarnim potrebama građana - upozorava.
Na kraju se postavlja i dugoročno pitanje uloge ZdrAVKA u zdravstvenom sustavu.
- Je li ZdrAVKO nadopuna zdravstvenom sustavu ili alibi za nedostupnost liječnika, liste čekanja i manjak vremena za razgovor s pacijentima? Znamo da je pravo na informaciju osnovno pravo svakog pacijenta, a ono se u praksi najčešće krši - zaključuje Karačić.