Pero Gudelj (64), jedan od najvećih biznismena u Bosni i Hercegovini, osnivač kompanije FIS Vitez koja zapošljava 3.250 radnika umro je u 65 -oj godini nakon kratke i teške bolesti.
Prvi put smo prije sedam godina razgovarali s Gudeljom, velikim obožavateljem glazbe, čovjekom koji je najviše od svega volio harmoniku. Tada nam je priznao da svoje bogatstvo i duguje sviranju harmonike.
Naime, prvi veći novac Gudelj je zaradio svirajući po svadbama i priredbama. Stoga joj se odlučio i odužiti na način da na svoj nadgrobni spomenik stavi veselu fotografiju sebe i roditelja sa harmonikom u rukama.
- Otac i majka nisu svirali harmoniku, a ja sam prvu dobio tek kad mi je rođak umro, pa sam naslijedio njegovu. Dok bih bio s kravama na ispaši, počeo sam vježbati - kazao nam je tada Gudelj.
Njegova grobnica je sigurno jedna od rijetkih, ako ne i jedina na svijetu s fotografijom živog čovjeka.
- Puno ljudi došlo je vidjeti spomenik. Pa čak i oni najtužniji, kad vide nas troje s harmonikama, počnu se smijati. Tuga ih odmah napušta. I na groblju možemo izgledati veselo, nasmijano - uvjeravao nas je Gudelj.
Iako je na grobnicu već stavio svoju fotografiju i uklesao ime u nju, tada je rekao da ne misli još dugo napuštati ovaj svijet.
- Imam još jako puno planova. Nadam se da ću živjeti devedeset godina. Toliko mi je potrebno da sve realiziram - zaključio je tada Gudelj.
Pokušao se ubiti, liječnici ga jedva spasili
No, samo dvije godine kasnije Pero si je pucao u glavu. Liječnici su se danima borili za njegov život.
Nakon puna dva mjeseca teškog oporavka napustio je bolnicu.
- Teško mi je bilo u tom trenutku, pomislio sam samo da mi je najlakše da uzmem sebi život. Toga ću se sjećati do kraja života, pokajao sam se do sada 300 puta što sam digao ruku na sebe zbog problema sa ženom i problemčića u poslu - kazao je najbogatiji Hrvat u BiH koji je u braku sa bivšom suprugom Snježanom, s kojom se razveo pola godine prije pokušaja samoubojstva, dobio troje djece. No već sljedeće godine, 2016. Pero je bio beskrajno sretan.
Zaljubio se u Ružu Marković iz Zenice i ponovo pronašao smisao života.
No iako su se vjenčali, brak nije dugo trajao.
Ruža se vratila u Njemačku gdje je godinama živjela i radila.
Nakon toga Pero je rekao da se više neće ženiti i nastavio je raditi punom parom. Sve dok nije nastupila bolest. Posljednjih mjeseci znalo se da je bolestan, liječio se u Austriji i Bosni i Hercegovini, ali bolest je bila jača.