Trinaest godina života izvan Hrvatske i u potpuno različitim sustavima, Zagrepčanki Dariji Sosa dalo je perspektivu koju, kako kaže, ne bi mijenjala ni za što. Australija, Bermuda i Kajmansko otočje nisu joj bile samo egzotične adrese, nego domovi u kojima je sa suprugom i kasnije sinčićem živjela punim plućima, gradila karijeru, stvarala prijateljstva i odgajala dijete.
Upravo zato danas, tri godine nakon povratka u Hrvatsku, ne govori o "bijegu" niti o razočaranju životom u inozemstvu već o činjenici kad su shvatili da je došlo vrijeme da se vrate u domovinu.
- Svugdje mi je bilo lijepo dok mi je tamo bilo dobro. Svaka zemlja mi je dala nešto vrijedno - govori nam Darija.
Australija je 2010. bila prva velika stanica kamo se uputila s tadašnjim dečkom, a danas suprugom Ronijem. Budući da je radila kao revizor za jednu od najvećih revizorskih kompanija na svijetu - Deloitte, zahvaljujući tome je uspjela dobiti premještaj u Australiju.
U Sydneyju su živjeli čak dva puta. Ukupno pet i pol godina, ondje je radila u struci, a tamo je 2015. rodila i dijete, sinčića Patrika koji je centar njenog i suprugovog života i upravo su se zbog njega i vratili u Hrvatsku.
Život u Australiji bio im je neko vrijeme odličan, a kad je prestao biti preselili su se na Bermudu. Prvi put su u Sydneyu živjeli dok još nije rodila.
- To je zemlja u kojoj se stvarno živi vani. Ljudi su stalno u pokretu, sport, priroda, plaže. Vikendi su sveti i provode se aktivno. Postoji jaka kultura prihvaćanja, tamo se nikad nismo osjećali kao stranci ili građani drugog reda - govori nam Darija koja je po preseljenju u Australiju radila u tamošnjoj podružnici Deloittea, dok je suprug radio u hotelu.
Poslovno iskustvo joj je ostalo u iznimno lijepom sjećanju.
- Imala sam odlične timove i predivnu poslovnu kulturu. Bila sam sretna zbog posla koji sam radila. No kad nam je dosadilo, otišli smo živjeti na Bermudu. Birala sam mjesto gdje ćemo živjeti pod uvjetom da je tamo toplo i da ima plažu - dodaje uz smijeh.
Život na Bermudi
Bermuda joj je ostala najljepša u estetskom smislu.
- Otok je nevjerojatno lijep, no tamo pak postoji jaka klasna podjela. Sve se vrlo jasno mjeri kroz novac. Tamo sam se najviše osjećala kao građanin trećeg reda. Cijene su, kaže, bile najviše od svih mjesta gdje je živjela. Otok je mali, sve se uvozi. Sve je skuplje nego u Australiji - dodaje.
No, na Bermudi su upoznali Hrvate tako da su bili u svom malom svijetu.
- Imali smo odlično društvo, uglavnom Hrvate. Okružili smo se svojim ljudima i to nam je puno značilo. S obzirom koliko je život tamo bio skup na kraju smo se opet vratili u Sydney. Tamo sam i rodila Patrika - priča nam.
No, i život u Australiji imao je visoku cijenu i to doslovno.
- Vrtić u Sydneyju plaćali smo 180 australskih dolara dnevno, više od 3.000 dolara mjesečno. Porodiljni je bio tri mjeseca plaćen, a ja sam imala sreću da sam u firmi gdje sam radila mogla još uzeti tri mjeseca neplaćenog porodiljnog - kaže nam.
Unatoč dobroj plaći, troškovi su brzo pojeli sigurnost.
- Gledali smo stan od 50 kvadrata koji je koštao oko milijun dolara. Tada se zapitaš kakav život dugoročno gradiš. Nakon drugog puta što smo živjeli u Australiji opet smo osjetili da je vrijeme za promjenu i odlučili preseliti na Kajmansko otočje - ističe.
Upravo su se ondje najdulje zadržali.
- Tamo sam isto radila kao revizor u velikoj revizorskoj firmi KPMG-u gdje sam napredovala do razine partnera. Grand Cayman je bio savršen za obiteljski život, posebno dok je dijete malo. Tamo smo stvarno živjeli i uživali, Patrik nam je imao rano djetinjstvo kakvo smo mi nekad prije pojave tehnologije imali. Stalno je bio vani s djecom, vozio romobil, plivao, uživao po cijeli dan s društvom - otkriva nam Darija.
Život na Caymanu
Grand Cayman, usporedila je po veličini s Pagom.
- Sat vremena ti treba s jednog kraja na drugi. Imaš plaže, parkove, bazene, sve je blizu - navodi.
Najveća vrijednost tog razdoblja bila je, kaže, odrastanje djeteta.
- Bez ekrana, vani cijeli dan. U susjedstvu je bilo 15 do 20 djece, igrali su se non stop. To je bilo djetinjstvo kakvo sam i ja imala, vani si dok se ne upale svjetla - dodaje.
Unatoč visokoj cijeni života, plaće su to pratile.
- Cayman je skup, ali kako sam već napredovala u karijeri to nam nije predstavljao veliki izazov. Nije skup kao Bermuda, ali je svejedno zahtjevno. Kako je dijete raslo, počeli smo razmišljati o školi, jeziku, identitetu. Najveći razlog povratka bio je da hrvatski postane njegov glavni jezik i da ima stvaran kontakt s našom kulturom. Kako smo mi doma pričali hrvatski, a u vrtiću i s djecom je slušao engleski tako neko vrijeme nije govorio pa su nam u vrtiću rekli da moramo s njim doma pričati engleski da ga ne bunimo. Tako je i progovorio engleski, no to nam je bila greška jer nije naučio hrvatski, a htjeli smo da ga zna. Na kraju smo donijeli odluku da nakon završenog trećeg razreda na Caymanu preselimo natrag u Hrvatsku gdje je krenuo pohađati drugi razred (na Caymanu se ranije kreće u školu op.a.) - kaže.
Odluka nije bila laka, a prilagodba još teža.
- Povratak je za njega bio emotivno težak. Bio je tužan, povučen. Još se muči s hrvatskim jer i dalje razmišlja na engleskom, ali svjesno smo ga upisali u hrvatsku školu - navodi Darija.
Unatoč izazovima, danas jasno vidi prednosti života u Hrvatskoj.
- Kod nas ima puno dobrih stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Nakon poroda možeš biti više s djetetom. Ovdje porodiljni traje godinu dana. Vrtići su neusporedivo jeftiniji. Fakultet nije financijski teret kao u anglosaksonskim zemljama. A i zdravstvo je neusporedivo jeftinije u Hrvatskoj nego u bilo kojoj zemlji gdje smo živjeli - ističe.
Nakon povratka još je dvije godine radila za revizorsku kuću KPMG pa je promijenila dan za noć jer je bila voditelj timova koji su živjeli na Kajmanu. Dugogodišnji naporan tempo rada u reviziji ostavio je posljedice.
- U jednom sam trenu izgorjela. Prestala sam uživati u poslu - priznaje.
Danas je potpuno izašla iz revizije, suprug i ona se bave ulaganjem u nekretnine.
- Ovdje nam je život drugačiji, ali je odličan. Patrik je upoznao nove prijatelje. Ja sad imam puno više vremena za našu obitelj i moje dugogodišnje prijatelje iz škole, faksa, prijašnjeg posla. Bavim se intenzivno trčanjem koje je moja velika strast i jednostavno smo sretni. Svaka mi je zemlja dala nešto važno. Australija otvorenost, Bermuda ljepotu, Kajman djetinjstvo mog sina. A Hrvatska mi danas daje osjećaj da sam tamo gdje trebam biti - zaključuje.