Marko Miličić (28) iz Zagreba 2013. godine je dobio stipendiju japanske vlade te je pet godina studirao jezik i kulturu na Sveučilištu Tsukubi.
U Hrvatsku se vratio 2018. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Prikaz serije potresa od 28. i 29. prosinca
- U Japanu se često trese, ali ne onoliko koliko to ljudi misle. Ondje sam doživljavao potrese otprilike jedanput na mjesec, od manjih da vam se zatrese čaša na stolu, do nešto većih. Također, Japanci imaju drugačije razrađenu ljestvicu jačine potresa, pa osim magnitude vrednuju i stupanj trešnje. Tako su prva tri stupnja slaba, od četiri na više dijele potrese na jake i slabe, a iznad sedam više ne postoji jer je u pitanju toliko razorna snaga da je nema smisla ni mjeriti. Najjači potres koji sam doživio bio je 5 slabi i bio je toliko snažan da me zanosio, nisam mogao stajati - prisjeća se Marko pojašnjavajući kako u toj situaciji nitko nije paničario jer je obrazovni sustav u Japanu takav da je ljude pripremio na potres.
Dodatno, ističe da je boravio u sjevernijem dijelu zemlje gdje su ipak magnitude manje i nije doživio razoran potres.
- Oni već od vrtića uče o tome kako se ponašati i kako reagirati. Potres sam po sebi nikoga nije ubio, ali njegove posljedice jesu i zato je važno znati reagirati kako biste smanjili potencijalnu opasnost. Recimo, kad je bio ovaj potres od pet, bio sam na predavanju. Smireno smo svi kleknuli na pod i pričekali da potres prođe. Profesor je otvorio vrata predavaone, izašli smo van i pričekali 15 minuta, a onda kad smo vidjeli da se više ništa ne zbiva vratili smo se raditi kao da ništa nije bilo - opisuje Marko.
Kaže kako ga je zagrebački potres probudio te smatra kako zahvaljujući činjenici da živi u kvalitetnoj novogradnji na Kajzerici nije doživio osobitu reakciju.
- Kad je bio potres u Petrinji bio sam na poslu. Kolege i ja smo kleknuli na pod, a potom izašli iz zgrade i pričekali, ali nije bilo straha ni panike jer sam navikao. U Japanu potrese manjeg intenziteta i ove tzv. aftershockove smatraju normalnima i nisu vrijedni spomena - pojasnio je on dodavši kako je svoj prvi potres u životu doživio u studentskoj sobi u Japanu. Potres je bio manjeg intenziteta i kaže da se nije uplašio, a kad je vidio da nitko od kolega ne reagira i da svi normalno rade, i on je nastavio s poslom. Ispričao je i kako su diljem Japana uglavnom drvene kuće, tako da rijetko nastaje šteta na objektima.
- Često sam čitao kako su prilikom potresa ljudi kuhali, ali nisu ugasili plin i to je rezultiralo požarima. Rijetko sam čitao da su se urušavale zgrade, a nakon potresa na jugu ljudi najčešće pogibaju zbog tsunamija - zaključio je on.