Oružane snage Ukrajine pokrenule su nekoliko protunapada koji su zaustavili ili usporili napredovanje Oružanih snaga Rusije. Međutim, ti protunapadi nisu uspjeli poraziti nijednu rusku postrojbu, te sada pokušavaju povratiti izgubljeni teritorij i ponovno pokrenuti aktivne operacije, piše neovisni ruski portal Meduza.
U međuvremenu, na sektorima gdje su ruske snage nastavile napredovati tijekom zime i proljeća, nisu uspjele ostvariti nikakve operativne ciljeve. To donekle podsjeća na situaciju u isto vrijeme 2024. i 2025. godine. Tada se također činilo da ruska ofenziva zastaje zbog velikih gubitaka i ukrajinskih protunapada.
Zatim je u svibnju došlo do proboja na jednom dijelu bojišnice, uz potporu drugih skupina ruskih snaga, a do sljedeće zime ukrajinske snage izgubile su značajan teritorij.
Ovaj put, međutim, ruskoj će vojsci biti znatno teže uspostaviti taj početni zamah u svibnju koji će odrediti tijek cijele kampanje.
Kostjantinivka
Tijekom proteklog mjeseca Oružane snage Rusije pojačale su napade na grad Kostjantinivku, najjužnije naselje u kramatorskoj aglomeraciji. Sve je jasnije da je ofenziva planirana kao „dvostruko obuhvaćanje”: ruske snage pokušavaju opkoliti središte grada udarima s jugozapada i jugoistoka, dok istodobno nastoje obuhvatiti cijelo naselje duž periferije preko Iljinivke i Novodmitrivke.
U međuvremenu, snage koje prodiru u središte s južnih rubova trebale bi potisnuti Oružane snage Ukrajine s prve crte, dok dronovi i topništvo imaju za cilj ometati opskrbne linije ukrajinskog garnizona prekidanjem komunikacija sjeverno od Kostjantinivke.
Nerealno je očekivati da će ruske snage brzo zauzeti Kostjantinivku. Komunikacijske linije snaga koje napadaju grad izložene su vatri desecima kilometara, sve do „pozadine” u Horlivki. Osim toga, ruska prednost u broju vojnika na ovom području nije dovoljna za odlučujući proboj.
Pokrovsk
Nakon zauzimanja Pokrovska i Mirnograda, ruske snage dobile su pojačanja (iz 76. zračno-desantne jurišne divizije) te su pokušale odmah napredovati prema Dobropilju. Međutim, zapovjedništvo skupine „Centar” (koja djeluje na području Pokrovska) kasnije je bilo prisiljeno „vratiti” dvije brigade iz skupine „Vostok”, dodijeljene joj 2025.; one su iskorištene za odbijanje napada Oružanih snaga Ukrajine u Dnjepropetrovskoj oblasti.
Zasad nova ofenziva ruskih snaga sjeverno od Pokrovska pokazuje ograničen uspjeh: tijekom nekoliko mjeseci uspjeli su zauzeti važno selo Hrišine, ali nisu uspjeli probiti se izravno prema Dobropilju. U području oko Hrišina vode se teške borbe uz intenzivnu uporabu brojnih dronova i topništva.
Dnipro
Zapovjedništvo Oružanih snaga Rusije uspjelo je zaustaviti ukrajinske napade na sjeverno krilo skupine „Vostok” preraspodjelom snaga s područja Pokrovska. (Zanimljivo je da su obje strane premještale snage gotovo zrcalno, upravo s područja Pokrovska: najprije su Oružane snage Ukrajine iskoristile te resurse za formiranje udarne skupine veličine armijskog korpusa, a zatim su Oružane snage Rusije odgovorile raspoređivanjem snaga slične veličine.)
Podsjetimo, ruske snage pokušale su napredovati prema zapadu u Zaporišku oblast iz smjera Huljajpolja, ostavljajući pritom slabu zaštitu prema ukrajinskim snagama u Dnipropetrovskoj oblasti te pokušavajući zaštititi svoje sjeverno krilo, koje se protezalo gotovo 50 kilometara, prirodnom preprekom — rijekom Vovčom. Međutim, preraspodjelom rezervi Oružane snage Ukrajine uspjele su prodrijeti 10–15 kilometara u pozadinu ruskih snaga sa svojeg mostobrana na južnoj obali kod Velike Mihajlivke.
Zasad je tempo ove ofenzive znatno sporiji nego tijekom zime. Iako Oružane snage Ukrajine nisu uspjele poraziti skupinu „Vostok” koja je prodrla u Zaporišku oblast, uspjele su usporiti njezino napredovanje prema zapadu.
Kupjansk
Nakon protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine kod Kupjanska u jesen i zimu, ruske snage izgubile su kontrolu nad središtem grada i južnim četvrtima. U njihovim rukama ostali su samo sjeverni dijelovi na obje obale rijeke Oskol, koja presijeca grad. Istodobno su ruske snage nastavile pokušaje proboja prema prijelazima preko Oskola, koje ukrajinske snage koriste za opskrbu mostobrana na istočnoj obali, s ciljem njegovog uništenja.
Posljednjih dana ruske su snage ponovno pokrenule ofenzivu na središte Kupjanska (u njegovom zapadnom dijelu). Borbe se vode u blizini gradske bolnice, gdje je, prema „ratnim dopisnicima” nezadovoljnima zapovjedništvom, prije nekoliko tjedana velika skupina ruskih vojnika poginula u okruženju.
Osim toga, ruski jurišni zrakoplovi ponovno su uočeni (i snimljeni ukrajinskim dronovima) na južnom ulazu u grad – nedaleko od stele gdje je predsjednik Volodimir Zelenski prošle zime snimio selfie, objavljujući uspješnu protuofenzivu na grad.
Na istočnoj obali Oskola ruske snage ponovno pokušavaju ući u selo Kupjansk-Uzlovoj, iza kojeg se nalaze prijelazi koje koriste Oružane snage Ukrajine. Ruske snage također nastavljaju pokušaje izlaska na rijeku južno od Kupjanska-Uzlovog. Općenito, ukrajinski mostobran na istočnoj obali Oskola i dalje se smanjuje, i to sve bržim tempom.
Bitka za Kupjansk nije izravno povezana s glavnim borbama u Donjeckoj i Zaporiškoj oblasti. Riječ je prije o politički važnoj lokaciji koju obje strane koriste za odvlačenje rezervi i pažnje protivnika. Rusko zapovjedništvo nastoji proširiti ovu „prisilnu diverziju” i na druga područja na sjeveru, u blizini ruske granice s Harkivskom i Sumskom oblasti.
Zadnje dvije ofenzive
Godine 2024., nakon zauzimanja ključne ukrajinske „utvrde” u Avdijivki u veljači, Oružane snage Rusije provele su nekoliko mjeseci vodeći iscrpljujuće borbe na njezinim prilazima, kao i u susjednim gradovima Torecku, Marjinki i Krasnohorivki. Oružane snage Ukrajine aktivno su izvodile protunapade duž različitih dijelova bojišnice. U svibnju su ruske snage udarile na spoju dviju ukrajinskih skupina (koje su branile prilaze Torecku na istoku i Pokrovsku na zapadu). Slabe ukrajinske snage kod Očeretina pokleknule su pod napadom, što je potaknulo veliku ofenzivu ruskih snaga na zapadu i jugu Donbasa. Ukrajinsko zapovjedništvo pogrešno je procijenilo namjere neprijatelja, koncentrirajući snage na obranu Pokrovska (te također šaljući gotovo sve rezerve u napad na Kursku oblast). U međuvremenu, glavne ruske snage skrenule su južno od Pokrovska. Kao rezultat toga, do početka 2025. Ukrajina je izgubila cijeli južni dio Donjecke oblasti, zajedno s „utvrdama” Vuhledar, Kurahove i Velika Novosilka.
Godine 2025. Oružane snage Rusije izvele su isti manevar. Nakon raspoređivanja velikih rezervi na to područje, ruske snage probile su se prema sjeveru samo nekoliko kilometara sjeverno od Očeretina, u blizini ceste Pokrovsk–Kostjantinivka. Još jednom je napad na spoj dviju skupina Oružanih snaga Ukrajine naišao na slabu obranu. Taj je proboj omogućio zauzimanje Pokrovska i Mirnohrada, kao i sjevernog dijela Torecka do kraja godine, nakon čega je započela bitka za Kostjantinivku. Pokušaj daljnjeg proboja između Pokrovska i Kostjantinivke nije uspio zbog dolaska ukrajinskih rezervi.
214.000 mrtvih
Nezavisni ruski medij Mediazona, u suradnji s ruskom službom BBC-ja, potvrdio je identitete 213.858 ruskih vojnika poginulih u Ukrajini. Od posljednjeg ažuriranja početkom travnja, na popis poginulih dodano je 5.103 imena ruskih vojnika.
Novinari napominju da su stvarne brojke vjerojatno znatno veće, budući da se njihovi potvrđeni podaci temelje na javno dostupnim izvorima poput osmrtnica, objava rodbine, izvješća regionalnih medija i izjava lokalnih vlasti.
Potvrđeni broj poginulih sada uključuje više od 79.300 dobrovoljaca, 24.000 regrutiranih zatvorenika i 18.500 mobiliziranih vojnika, prema navodima medija. Također je potvrđeno da je poginulo ukupno 7.043 časnika.