Donald Trump izražava sumnju u svoju predanost NATO-u i njegovoj klauzuli o zajedničkoj obrani iz članka 5. od početka svog drugog mandata. To je potaknulo odavno zakašnjelo povećanje europskih obrambenih troškova. Ipak, posljednjih je mjeseci otišao korak dalje, najavivši neočekivana smanjenja broja vojnika i otkazavši raspoređivanje postrojbe krstarećih projektila u Njemačkoj, koja je trebala popuniti važnu prazninu u obrani Europe, piše Economist.
Brzo povlačenje srušilo je pretpostavku Europljana da će imati vremena izgraditi vlastite snage i zamijeniti vitalne američke „mogućnosti”, kao što su obavještajni i nadzorni resursi. Ogromna američka potrošnja projektila u Iranu odgađa isporuke europskim saveznicima i Ukrajini, dok Amerika obnavlja vlastite zalihe.
Neki u NATO-u, šokirani prijetnjom Donalda Trumpa iz siječnja da će Danskoj oduzeti Grenland, brinu se ne samo da bi Amerika mogla ostati po strani u slučaju rata s Rusijom, već i da bi mogla aktivno ometati odgovore drugih članica. Ta se mogućnost smatra malo vjerojatnom. No, intervjui s visokim časnicima i obrambenim dužnosnicima iz nekoliko zemalja NATO-a po prvi put otkrivaju koliko ozbiljno shvaćaju taj rizik. Neke europske oružane snage izrađuju tajne planove za borbu ne samo bez američke pomoći, već i bez većeg dijela NATO-ve zapovjedno-nadzorne infrastrukture. „Grenlandska kriza bila je poziv na buđenje”, kaže jedan švedski obrambeni dužnosnik. „Shvatili smo da nam treba plan B.”
Nitko od intervjuiranih dužnosnika nije htio govoriti službeno, zbog zabrinutosti da bi to moglo ubrzati odlazak Amerike. Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a, „doslovno je zabranio razgovor o tome jer vjeruje da to može doliti ulje na vatru”, kaže jedan izvor dobro upućen u situaciju. Kada je Matti Pesu s Finskog instituta za međunarodne poslove (FIIA) prošle godine autorizirao rad u kojem se zagovara plan B, finski su dužnosnici zanijekali da bi se o tome uopće razmišljalo. No, hitnost prijetnje navela je nekoliko zemalja da počnu razmišljati o tome kako bi se i pod čijim zapovjedništvom Europa borila ako bi NATO „zakazao”, kako je to sročio jedan dužnosnik. „Koji lanac zapovijedanja možete koristiti ako Amerika blokira NATO?”, pita se drugi obrambeni dužnosnik.
To pitanje zadire u samu srž uspjeha saveza. Većina vojnih koalicija nalikuje na glazbenu probu u osnovnoj školi: svaka zemlja dođe, udara u svoj bubanj otprilike u taktu s ostalima i ode. NATO je, nasuprot tome, osmišljen kao simfonijski orkestar kojim upravlja jedan dirigent – vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu (SACEUR), američki general koji ujedno zapovijeda i američkim snagama u Europi. Kako bi razašiljao upute ovom orkestru, SACEUR ima osigurane komunikacijske veze s mrežom stalnih podređenih zapovjedništava, u kojima rade tisuće djelatnika spremnih reagirati onog trenutka kada rat počne. „Američko vodstvo je ljepilo koje drži savez na okupu”, kaže Luis Simón, direktor Centra za sigurnost, diplomaciju i strategiju na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu. „Bez njih bismo vjerojatno vidjeli fragmentaciju ekosustava odvraćanja.”
Stoga plan B zahtjeva više od samog nabavljanja oružja; on podrazumijeva stvaranje strukture pod kojom bi se Europljani borili. Jezgru bi, barem u sjevernoj Europi, vjerojatno činila koalicija baltičkih i nordijskih zemalja, uz Poljsku. Te zemlje uglavnom dijele zajedničke vrijednosti i sve strahuju od Rusije. Nekoliko većih europskih članica NATO-a, poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke, ima snage za rano upozoravanje („tripwire”) na Baltiku, pa je stoga vrlo vjerojatno da bi bile uvučene u bilo koji sukob. Otprilike jedna trećina članica NATO-a „borila bi se od prvog dana” bez obzira na to je li članak 5. aktiviran, kaže Edward Arnold iz RUSI-ja, analitičkog centra u Londonu. „Nitko ne bi čekao da se Portugalci pojave u Sjevernoatlantskom vijeću [najvišem tijelu NATO-a za donošenje odluka] kako bi raspravljali”, kaže on.
Jedna od često spominjanih alternativnih zapovjednih struktura je koalicija deset uglavnom baltičkih i nordijskih zemalja pod vodstvom Velike Britanije, poznata kao Zajedničke ekspedicijske snage (JEF), sa stalnim zapovjedništvom u blizini Londona. JEF, koji su osnovale Velika Britanija i još šest članica NATO-a 2014. godine, prvotno je bio zamišljen kao nadopuna većem tijelu koja bi mogla osigurati snage visoke spremnosti u kratkom roku za okolnosti koje ne dosežu prag članka 5.
Njegova se nadležnost proširila kada su se Švedska i Finska pridružile koaliciji 2017. godine, nekoliko godina prije nego što su podnijele zahtjev za članstvo u NATO-u. Sada se na njega gleda kao na način da se zaobiđe jedna od slabosti NATO-a: svaka članica može blokirati aktivaciju članka 5., za što je potrebna jednoglasna odluka. JEF, kako je rekao njegov tadašnji zapovjednik, britanski general-bojnik Jim Morris 2023. godine, „može reagirati na situacije bez konsenzusa”. Već je aktiviran nekoliko puta za vježbe i pomorske patrole.
„JEF je najutvrđenija od svih alternativa”, kaže Arnold. Napominje da njegovo zapovjedništvo već posjeduje kapacitete u obavještajnom radu, planiranju i logistici. Ima vlastite sigurne komunikacijske mreže koje se, iako su ograničene, ne oslanjaju na NATO. Britansko članstvo nudi određeni stupanj nuklearnog odvraćanja.
Ipak, fokus JEF-a ostaje prvenstveno na nordijskim i baltičkim regijama. Nedostaju mu velike sile poput Francuske, Njemačke i Poljske. Pojedini saveznički dužnosnici zabrinuti su zbog obrambene spremnosti Velike Britanije: zbog nedovoljnog financiranja ostala je s malo brodova, podmornica i vojnih postrojbi spremnih za raspoređivanje u kratkom roku. „Engleska je svima omiljeni ujak”, kaže jedan dužnosnik. „Ali pati od sindroma Downton Abbey. Održava privid, ali nema sredstava.”
Takvi bi se problemi mogli ublažiti ako bi skupina uključila Njemačku, koja enormno povećava svoj obrambeni proračun. Unatoč svim nedostacima, JEF se čini najboljim rješenjem ako europske članice ne budu mogle preuzeti postojeći okvir NATO-a. No, Europa će pronaći neki oblik zajedničkog obrambenog okvira koji će zamijeniti Amerikance. Odvraćanje koje se temelji na nekome tko se možda neće pojaviti uopće nije odvraćanje.