Odrasla je u skromnoj građanskoj obitelji državnog službenika i majke kućanice. Kao dijete nije sanjala pozornice, ali ju je glazba vrlo rano pronašla. Dok su se druga djeca igrala, Josipa Lisac (75) šivala je haljinice za lutke, čitala knjige i slušala zvukove koji su je neobjašnjivo privlačili.
S deset godina pjevala je u Dječjem zboru RTV Zagreb, s kojim je 1961. u Francuskoj osvojila titulu najboljega dječjeg zbora svijeta. Klasična, sakralna i etno glazba urezale su joj disciplinu i stil koji će je pratiti cijeli život. Tijekom srednje škole okreće se modernijem zvuku, rocku i jazzu. Ulazi u bend O’Hara, a potom u Zlatne akorde, gdje je publika odmah primjećuje.
Ne zato što se uklapala nego zato što je bila drukčija. Optuživali su je da nema ukusa i da previše odskače. Jedini koji je tad stao uz nju bio je Arsen Dedić. Nedugo zatim u njezin je život ušla velika ljubav. Susret s Karlom Metikošem bio je više od romanse. Bio je to početak partnerstva koje je obilježilo cijeli njezin svijet.
- Proputovali smo pola svijeta, pogledali sve vrhunske opere, koncerte i predstave, ali nikad se nije kući vratio barem bez malog buketića šafrana ili ljubičica. Zato ne mogu prestati tugovati - rekla je ranije.