Braća Marko (21) i dvije godine mlađi Bruno Čovo su od lani Cetinsku krajinu zamijenili pitomom Podravinom u potrazi za nogometnom afirmacijom. Došli su u koprivničkog prvoligaša Slaven Belupo.
- Koprivnica nam je odmah legla jer po mnogočemu podsjeća na rodni Sinj. Miran, tih grad, koji je veći od Sinja, ali daleko više njeguje sport - govore nam.
Što je za Cetinsku krajinu Alka, to je za podravsku metropolu rukomet i nogomet. Nije nam poznato kojim je putevima u Koprivnicu prije nekoliko desetljeća iz Sinja „dojahao“ Josip Omrčen Čeko u Slaven Belupo, ali braću Čovo je, preko supruga Darija Čanađije, preporučila Andrea Čović, bivša rukometašica Podravke Vegete. Dario je otišao iz kluba u kojem je stekao afirmaciju, a braća Čovo su došli prošlog ljeta kako bi stekli afirmaciju. Zadovoljili su ukus struke i ostali.
- Ne samo da su rukometašice, uostalom kao i sve sportašice, zgodne djevojke, već je i Koprivnica prava modna pista kroz koju prolaze mnoge lijepe djevojke. Za sada ni jedan od nas nema curu, jer čekamo onu pravu. Uz to nam je nogomet prva preokupacija, ali bude i nas pogodila Amorova strijela - govore gotovo u glas dvojica Sinjanina.
Kažu da su često u društvu djevojaka, ali za sada nisu otišli dalje od prijateljskih odnosa. Bruno je kazao da je nedavno izašao iz dulje veze. Po tonu kojim je to izrekao nismo mogli zaključiti je li žali ili je prebolio raskid.
Nakon oviog malo provokativnog pitanja s kojima smo željeli saznati kako im se Koprivnica i ljudi dopadaju, možemo zaključiti da su Marko, a još više mlađi Bruno otvoreni mladići koji se ne boje izazova.
Marko (178 cm/70 kg) igra zadnjeg veznog i ima ugovor, a 19-godišnji Bruno (176/68), kojemu je radno mjesto na desnom bočnom, isto to očekuje. Marko je debitirao u pobjedi 1-0 protiv Rijeke ušavši u 90. minuti, dok je trener Tomislav Stipić u nekim prijateljskim ogledima pružio i Bruni prigodu da se okuša među seniorima.
Ustvari, oni su bili standardni u B momčadi koja se natjecala u 4. ligi, ali zbog korone je prekinuta. Igrali su sve susrete za Slaven Belupo II, koji je bio prejak za sve protivnike. Korona im je „rasformirala“ momčad.
- Svaku utakmicu u 4. ligi dobili smo s četiri ili više golova razlike, tako da to ne može biti pravo mjerilo. Normalno da smo dominirali, jer smo mi ipak daleko više trenirali. Gotovo na profesionalnoj razini, u odnosu na naše protivnike i to je jedan od razloga dominacije - kaže Bruno, koji je otvoreniji od starijeg brata, od kojeg je niži dva centimetra i lakši dva kilograma.
Kad smo to pokušali uzeti kao argument da Bruno mora slušati Marka, on to baš i nije prihvatio zdravo za gotovo, kazavši kako su podjednako jaki.
- Mislim da vezni igrač, a pogotovo zadnji što ja igram, mora biti jači od bočnog, jer ipak on treba biti osigurač - nije se dao Marko.
Kad bi Bruno promijenio frizuru i imao kratku kosu kakvu nosi Marko, onda bi sličnost između njih bila daleko veća. No, Bruno kaže da ako ne uspije u nogometu, jer je na tom putu puno prepreka, mora graditi imidž jer bi mogao završiti i u manekenskim vodama, što je kod obojice izazvalo smijeh.
Dijele stan i kao i svaka braća znaju se ponekad posvađati, ali uglavnom se to svodi na neku raspravu. Klub im osigurava i tri obroka dnevno u restoranu Podravke, koji nije daleko od stana i terena.
- Stvarno se vidi da je to organiziran klub na visokoj razini. Na sve misle, a na nama je da opravdamo povjerenje i postanemo oslonac prve momčadi - pojašnjava Marko.
Treniraju svaki dan s prvom momčadi i još rade individualno, jer su mišljenja da se samo prijekim radom stiže do uspjeha. Naravno, ako ih ozljede zaobiđu. Bruno je na nesreću bio dulje vrijeme ozlijeđen, ali se ovaj mjesec vratio u puni ritam.
Puni su hvale i za trenera Vedrana Medenjaka, koji je nakon rasformiranja B momčadi preuzeo juniore. Pitali smo Brunu da nam kaže koje su odlike starijeg Marka i obrnuto.
- Marko je miran i staložen i jak na lopti uz dobar pregled i ima dosta individualnih rješenja kao zadnji vezni. Uz to voli momčad držati pod kontrolom - kaže Bruno, dodajući kako je u duel igri i skoku dobar, ali smo po tonu pročitali da na tome treba raditi.
Kad smo to spomenuli Bruni i dodali da bi trebao, poput reprezentativca Ante Rebića, povremeno ući "u kost", mlađi brat se nije složio s time, već je dodao da njegov stil nije takav, ali da bi mogao biti oštriji u duelima.
Marko je kazao da je desni bočni pravo mjesto za Brunu, jer je srčan, probojan i ima dobar centaršut.
- U svakom duelu daje sve od sebe, ne priznaje nikome da je bolji i nema lopte koja je za njega izgubljena. Voli ići naprijed po boku - tvrdi Marko.
Kad smo ga pitali za bratove slabosti, Marko je kazao da su iste kao i vrlina, jer voli ići naprijed na što smo dodali da se nekada ne stigne vratiti pa bi trebalo poslati policijsku ophodnju da ga vrati u obranu. Tu je Bruno reagirao kazavši kako on nema slabosti, već na nekim detaljima u igri mora malo više poraditi.
Za kraj razgovora jer su već bili na „iglama“ zbog obveza, postavili smo im neugodno pitanje koje bi svaki igrač kao i zaposlenik u tvrtki odbio komentirati kad bi ga pitali što misli o direktoru. No, braća Čovo su ipak odgovorili da trener Stipić ima puno znanja, da je zahtjevan i pravedan. Da igrač kod njega može puno naučiti i da ulazi u momčad kad to zasluži.
Nakon ovakvog odgovora kazali smo im na rastanku da ih nakon nogometne karijere vidimo u diplomaciji, što je izazvalo smijeh na licima dvojice pristojnih mladića koji će, kako smo zaključili, dati sve od sebe da uspiju u najljepšoj igri na svijetu.