Kad te neće gol, onda te neće ni s bijele točke. A Hajduka ove sezone neće pa neće, pa ni iz najveće moguće prilike. U prethodnih 17 prvenstvenih kola promašili su bijeli čak pet od devet kaznenih udaraca, a neugodnu tradiciju promašaja nastavili su i večeras protiv Istre. Tragičar je ovoga puta bio Umut Nayir koji je umjesto mreže pogodio vratnicu!?
- Neću odrediti pucača, neka se igrači sami dogovore, neka puca onaj tko se bude najbolje osjećao u tom trenutku – kazao je u najavi ogleda s Istrom trener Hajduka Paolo Tramezzani.
Obzirom da je Hajduk do kaznenog udarca već vodio 1-0 golom Umuta Nayira, koji je pospremio lijep ubačaj Todorovića, očito je Turčin osjetio da imao dovoljno samopouzdanja, i da može povećati vodstvo. Prema lopti su krenuli i Atanasov i Vušković, ali čim je sudac Lovrić pokazao na bijelu točku, Nayir je uzeo loptu.
No samopouzdanje nije bilo dovoljno te se i on upisao na crnu listu igrača koji su ove godine promašivali, uz bok Caktašu koji je promašio tri te Jaira i Jradija koji su promašili po jedan kazneni udarac. Dojam je da bi napadači Hajduka prije pogodili EuroJackpot nego penal.
Daleko bi nas odvelo nabrajanje svih neslavnih rekorda koje je momčad Hajduka porušila u tekućoj sezoni, ali statistika kaznenih udaraca jedna je od bizarnijih i nevjerojatnijih. Možda bi bilo dobro da u Hajduku razmisle o angažmanu psihologa koji bi sigurno pomogao da igračima bijela točka ne bude crna točka.
Posljedično tome, umjesto da nakon pola sata igre imaju dva gola prednosti i mirno u nastavku susret privedu kraju, utakmica je bila otvorena sve do samoga kraja. Što je utakmica odmicala, Istra se sve više otvarala i prijetila, Fausto Budicin je osvježavao momčad Guzinom, Perkovićem, Blagojevićem..., dok je Tramezzani umjesto indisponiranog Jaira uveo Dolčeka, a u završnici i Mujakića... No unatoč naporima gostujuće momčadi koja je opasno prijetila sve do kraja, na koncu je slavio Hajduk s minimalnih 1-0.
Iako je i večeras bilo promjena u sastavu u odnosu na subotnji ogled s Lokomotivom, momčad je doživjela samo jednu krupnu i važnu promjenu, a to je izostavljanje kapetana i najboljeg igrača Mije Caktaša. Tramezzani nije najavljivao niti ponudio objašnjenje za taj potez, no obzirom da je tijekom tjedna uigravao trojac Jurić - Nejašmić – Atanasov, bilo je za očekivati da će Mijo preseliti na klupu, a momčad zaigrati u Tramezzanijevoj omiljenoj formaciji "Božićno drvce" 4-3-2-1.
U momčad je po prvi put u Tramezzanijevoj eri ušao Darko Nejašmić, a iza već standardne zadnje linije u sastavu Todorović – Vušković – Simić – Čolina na gol je stao povratnik Josip Posavec, no isključivo zbog toga što je Kalinić morao preskočiti utakmicu zbog povišene temperature.
Praznim Poljudom tijekom cijele utakmice odjekivao je duboki glas trenera Hajduka Tramezzanija, koji je svih 90 minuta trčao uz liniju i komandirao obranom svoje momčadi, davao je upute gdje će se tko postaviti, u koji koridor pustiti igrače Istre i hvatati ih u zamke, a pogotovo kad je trebalo zakrpati šupljine u obrani. Na koncu mu se trud isplatio, iako je bilo gusto do samoga kraja, Hajduk je ipak zasluženo uzeo sva tri boda, za barem malo mira uoči dva zahtjevna gostovanja u Gradskom vrtu i na Rujevici.