Ako pobjedom u Azerbajdžanu ne potvrdimo ovaj dobar rezultat, nismo ništa napravili, kazao je izbornik Zlatko Dalić nakon rapsodije koju su njegovi igrači prikazali u slovačkoj Trnavi, gdje su deklasirali domaću reprezentaciju s uvjerljivih 4-0.
Nadali smo se svi da je uvjerljiva pobjeda nad Slovacima bila i najava konačnog buđenja Hrvatske, najava igre kakvu smo gledali tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji prošle godine, no bilo je to još jedno mučenje, mučenje na tragu onoga iz prvog ogleda s Azerbajdžanom, pa i Mađarima i Walesom. Očito je da je ona uvjerljiva pobjeda nad Slovacima u Trnavi bila tek bljesak, i da će se Dalićeva momčad i te kako morati pomučiti da izbori plasman na Euro.
A krenulo je dobro, da bolje nije moglo, dok su se domaći navijači zabavljali poskakujući u ritmu pjesme ''We will rock you'' koji je držala lokalna limena glazba, Hrvatska je povela iz penala koji je izborio Petković, a realizirao slavljenik Luka Modrić, koji se tako počastio za svoj 34. rođendan. Imao je nakon toga Rebić dva zicera, dva puta lijepo je potegao i Vlašić s dvadesetak metara, no sve je poskidao Jurčevićev džoker iz rukava Balayev. I sve to vidjeli smo u početnih 15-20 minuta... na žalost to je bilo i sve što smo večeras vidjeli od Dalićevih izabranika.
Modrić i društvo nisu uspjeli zabiti drugi gol nakon koga momčad Nikole Jurčevića u pravilu izvjesi bijelu zastavu, i što je vrijeme odmicalo, to su domaći igrači postajali sve opasniji i agresivniji, navijači bučniji, a igrači u crveno bijelim dresovima nemoćniji, djelovali su poput ispuhanih balona, nepovezanih linija, i uz previše individualnih pokušaja....
I kako to obično biva, tko ne zabije, primi! Tri puta bila je domaća momčad a korak do izjednačenja, i sva tri puta u tome ih je omeo linijski sudac koji je opravdano označio zaleđa. No slalom Kaliladzea koji je uslijedio nije mogao zaustaviti ni linijski sudac, ni uspavana hrvatska obrana, na koncu ni Livaković.
Tako je nakon Roberta Prosinečkog i Nikola Jurčević s Azerbejdžanom uzeo Hrvatskoj bod, bod koji njegovoj reprezentaciji ne znači baš ništa, a Hrvatskoj bi i te kako izgubljena dva boda mogla nedostajati u konačnom obračunu bodova potrebnih za plasman na Euro. Godinu dana nakon srebra iz Rusije gledamo mučenja, najprije u Ligi nacija, a onda i na početku kvalifikacija za Euro. Na mišiće su dobili Azerbajdžan, potom izgubili u Mađarskoj, da bi se tresli do samog kraja utakmice s Walesom. I bilo je jasno da nešto treba mijenjati, da Hrvatska treba svježu krv.
Jednim dijelom i zbog toga što je bio prisiljen mijenjati nakon otkazivanja Rakitića te ozljeda Kramarića, Kovačića i Jedvaja, jednim dijelom i zbog toga što je bilo jasno da je osvježenje momčadi potrebno, Dalić je dao priliku dvojcu Vlašić & Petković. I pogodio. Njih dvojica bili su najbolji igrači u dva ogleda sa Slovačkom i Azerbajdžanom, no ni to nije bilo dovoljno za više od boda iz Bakua. Nedostajalo je svježe krvi, pogotovo nakon što je bilo vidljivo da vezni red bez pomoći Perišića i Rebića ne može izdržati pritisak domaće momčadi. Možda je i izbornik morao ranije regirati zamjenama....
Sada nam slijedi spektakl na Poljudu, pobjedom nad Mađarima Hrvatska bi napravila krupan korak prema plasmanu na Euro, no neki novi kiks gurnuo bi Dalićevu momčad u vrlo neugodnu situaciju, na korak do još jednog neodlaska na veliko natjecanje te nastavka niza ''prokletstva okruglih godina''. Ne zaboravimo 2000. i 2010. Hrvatska se nije plasirala na velika natjecanja, nadajmo se da se isto neće ponoviti i 2020. godine.